'PRVA REFORMISTIČKA' Subverzivni povratak velikog američkog filmaša

Još malo pa će i novi venecijanski filmski festival, a neki od najboljih filmova s lanjske smotre još uvijek nisu stigli do naših kina. Ponajprije se to odnosi na tjeskobnu dramu “Prva reformistička”, koja nije tamo pobrala nikakve važne nagrade (osim ekološkog priznanja “Zelena kap”), ali se izdvojila po odličnim kritikama, prvenstveno upućenima redatelju Paulu Schraderu i glavnom glumcu Ethanu Hawkeu.

Scenarist kultnog “Taksista” i redatelj “Američkog žigola” već dugo nije uživao u takvim pohvalama. Posljednji dobro ocijenjeni film bila mu je “Opasna pratnja” (izvorni naslov “The Walker) s Woodyjem Harrelsonom, varijacija na “Američkog žigola”, stara više od jednog desetljeća, a u međuvremenu se upuštao u koješta, snimio niskobudžetnu meku pornodramu “Požuda u Hollywoodu” (izvorni naslov “The Canyons”) po scenariju Breta Eastona Ellisa, autora “Američkog psiha”, i Lindsay Lohan u glavnoj ulozi, dok je kreativni ponor svakako bio špijunski triler “Prije sumraka” (Dying of Light) realiziran u Rumunjskoj, tako iskasapljen od strane distributera da su ga se odrekli ne samo redatelj nego i glavni glumac Nicolas Cage i producent Nicolas Winding Refn.

Nema ga u hrvatskim kinima

“Prva reformistička” trebala je označiti trijumfalni povratak, ali njegov ambiciozni distributer A24 (“Soba”, “Moonlight”, “Lady Bird”, dokumentarac “Amy” i dr.) odlučio se za manje bombastičnu strategiju. Poslao bi ga na neki manji festival, recimo na beogradski FEST, gdje je nazvan “Iskušenik” i dobio nagradu za najbolju režiju, da bi ga u svibnju pustio u američka kina, ali u ograničenoj distribuciji.

Računao je na podršku kritičara, koja nije izostala, i po svoj prilici će pojačati marketinške napore uoči nominacija za Oscara. Ako ste ga dosad namjeravali pogledati, trebali ste skoknuti do Beograda, gdje je bio u redovnoj distribuciji, no ako ste to propustili, morat ćete se strpjeti do jeseni, jer ga u velikom online dućanu Amazona najavljuju kako u Italiji tako i u Velikoj Britaniji.

Junak filma je protestantski svećenik koji je - što je neobično - odlučio voditi dnevnik i uništiti ga nakon godinu dana. Prije je bio vojni kapelan, poslao je sina jedinca u rat na Srednji istok, mladić je tamo poginuo, njemu se brak raspao, ali mu je bivša žena i dalje u blizini: od obnove veze nema govora jer mu je njegova pažnja izrazito iritantna. On je pritom bolestan, po svoj prilici ima neku vrstu tumora, jer ima krv u mokraći, ali odbija liječnički pregled sve dok bolovi postanu neizdrživi.

Njegova je crkva gotovo prazna, za razliku od susjedne, koja se primjereno zove Prebogati život i vlasnik je nekretnine Prve reformističke. Ipak, i ono malo pastve što mu je preostalo, cijeni ga i traži od njega savjete. Poput mlade žene (Amanda Seyfried), čiji joj traumatizirani suprug, ekološki iznimno svjestan, zabranjuje porođaj: novorođenče u današnjem svijetu ne može očekivati ništa dobrog. Nije to nikakva paranoja, glavni sponzor obje crkve je kompanija kojoj bi trebalo zabraniti rad zbog ekološkog kriminala, a ovakvim donacijama ona “pere novac”.

Svećenik razgovara s mužem, ali ga supruga potajno upozorava da je u garaži našla prsluk s dinamitom, što je učvršćuje u uvjerenju da mu je namjera postati bombaš samoubojica. Zanima je da li da to prijavi policiji, svećenik joj to ne savjetuje, ali naredni susret s njezinim suprugom završi katastrofom. No to je tek početak iskušenja koja nagrizaju njegovu vjeru i na koja će pokušati reagirati na ekstreman način.

Schrader se ovaj put bavi temama u koje je iznimno dobro upućen. Njegovi roditelji pripadali su Kalvinističkoj kršćanskoj reformističkoj crkvi i zabranjivali mu da gleda filmove sve do sedamnaeste. Ipak, kad je jednom ušao u kino više iz njega nije izlazio: bio je iznimno otvoren, uz ambiciozna žanrovska ostvarenja (za magazin Film Comment napisao je opsežan esej o yakuza filmovima), posebno je cijenio one spiritualne pa je tako nastala knjiga “Transcendentalni stil na filmu: Ozu, Bresson, Dreyer”.

Među redateljima koje je smatrao iznimnima nikad nije izdvajao Ingmara Bergmana, što je dosta neobično, budući da “Prva reformistička” fabulom dosta podsjeća na “Zimsko svjetlo” švedskog klasika iz 1963. I tamo je junak protestantski svećenik suočen sa sve manjim brojem vjernika, odbija naklonost bivše ljubavnice, a pažnju mu zaokupi trudnica čiji suprug ne odobrava prinovu u obitelji, jer Kina upravo priprema atomsku bombu. Kakva budućnost očekuje dijete koje će strahovati hoće li preživjeti u nuklearnom ratu?

“Prva reformistička” odvaja se od “Zimskog svjetla” u trenutku kada uvodi motiv bombaša samoubojice. Schraderov svećenik - uzgred, zove se Ernst Toller, jednako kao i poznati antinacistički dramatičar koji se ubio u New Yorku 1939., doznavši da su mu brata i sestru u Njemačkoj odveli u koncentracioni logor - fasciniran je mogućnošću žrtvovanja. Upravo se priprema priredba u povodu 250-godišnjice osnivanja Prve reformističke, na njoj će se okupiti svi, i korumpirani svećenici iz Prebogatog života i njihovi sponzori koji truju vlastitu sredinu, pa on polako oblači na sebe smrtonosni prsluk koji namjerava prikriti svećeničkom haljom. Rekao bih da je to jedna od najsubverzivnijih scena u suvremenoj američkoj kinematografiji i po svoj prilici razlog zašto filmu mnogi neće biti skloni. Iako u crkvi ne dolazi do krvoprolića, simbolika je tako snažna da može fascinirati ali i odbiti gledatelja.

Sjajna izvedba Ethana Hawkea

Svećenik Ernst Toller ima dosta zajedničkog s najpoznatijim Schraderovim junakom, Travisom Bickleom iz “Taksista” koji ne može ravnodušno gledati na poroke u koje je ogrezla američka metropola. Potrebna je ekstremna akcija da se svijet upozori na ponore u koje srlja, samo što Bickle u posljednji trenutak mijenja cilj svoje misije, umjesto atentata na predsjedničkog kandidata pobije makroe koji seksualno eksploatiraju maloljetnice i postaje nacionalni junak.

Tako se i Toller predomišlja, nimalo slučajno što se udovica traumatiziranog ekološkog aktivista koja ga tako opsjeda zove Mary, odnosno Marija (igra je Amanda Seyfried, glumica anđeoskog lica) i da njegov preobražaj ima puno zajedničkog s konačnim pronalaženjem vjere, tako uzdrmane u prvom dijelu filma.

“Prva reformistička” izvrsno je režiran film koji se u potpunosti oslanja na sjajnu glumačku izvedbu Ethana Hawkea, suspregnut i opor u većem dijelu, ali i opušten i sklon fantaziji kad se za to ukaže prilika. Bolje bi bilo da je tako nešto na našem kinorepertoaru umjesto besmislenih prinova koja ga tjednima zasipaju, no na takve budalaštine već smo navikli. DVD je posve legitiman način da pogledate to neosporno remek-djelo, Blu-ray bi bio još bolji, uzgred, već narednog tjedna bit će dostupan u Americi, ali moći ćete ga gledati samo ukoliko imate player s NTSC formatom.