Teme HRFF-a: od suđenja Ratku Mladiću do europskog neonacizma

Izašavši iz čahure aktivističkog festivala koji prikazuje političke dokumentarce, zagrebački se Human Rights Film Festival tijekom 17 godina postojanja premetnuo u nešto puno značajnije.

HRFF je s vremenom postao jedan od najrelevantnijih i najambicioznije programiranih filmskih festivala u Zagrebu.

Ne gubeći političko-aktivističku okosnicu, HRFF je istodobno postao festival koji od svih festivala u Hrvatskoj najodvažnije eksperimentira sa žešćim filmskim “artom”. Zahvaljujući HRFF-u, zagrebački su se gledatelji mogli upoznati s nekim od najvažnijih filmaša današnjice, poput Lava Diaza, Pabla Larraína ili Sergija Loznice.

Ovogodišnje izdanje HRFF-a - koje počinje u nedjelju a traje do 8.12. - ide tim tragom.

Kordiljeri snova

Tijekom osam dana, festival će opet prikazivati dokumentarce na relevantne političke teme, od suđenja Ratku Mladiću do europskog neonacizma. Istodobno, na festivalu će se s novim radovima predstaviti neki od kultnih filmaša suvremenog svjetskog filma, od slavnog čileanskog dokumentarista Patricija Guzmána, do portugalskog radikalnog “slow cinema” redatelja Pedra Coste.

Dokumentarni program HRFF-a otvara se u nedjelju makedonskim filmom “Medena zemlja“ redatelja Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova. Riječ je o jednom od dokumentarističkih hitova sezone, filmu koji je dobio tridesetak svjetskih nagrada, među inim tri na Sundanceu. Film se bavi seljankom Turkinjom iz zapadne Makedonije koja u napuštenom selu uzgaja pčele. Kad njeni susjedi pokušaju pčelarenje napraviti efikasnijim, sve propadne. Riječ je - ukratko - o didaktičnoj antikapitalističkoj i ekološkoj alegoriji koja pomalo “fejka” dokumentarizam: no, film je vizualno čaroban i ima sjajnu junakinju.

U dokumentarnom programu, temom pažnju skreće i “Suđenje Ratku Mladiću”, film Roba Millera i Henryja Singera koji prati petogodišnje suđenje srpskom generalu Ratku Mladiću pred haaškim sudom za ratne zločine. “Stieg Larsson - čovjek koji se igrao vatrom” Šveđanina Henrika Georgssona dokumentaristički je portret pisca najslavnijeg skandinavskog krimića. No, Georgssonov film ne bavi se Larssonovom posmrtnom književnom slavom, nego njegovom glavnom profesijom: novinarskom karijerom, poglavito radom na raskrinkavanju neonacističkog podzemlja.

Tu je ponovo i stari gost HRFF-a, Čileanac Guzmán. Njegov film “Kordiljeri snova” treći je dio trilogije u kojoj esejistički izlaže modernu povijest Čilea kroz tri geografska elementa: pustinju, ocean i - sada - planine. Tvrd orah za ambiciozne je i “Heimat je prostor od vremena” njemačkog režisera Thomasa Heisea. U troipolsatnom vizualnom eseju, Heise kroz dokumente izlaže povijest jedne istočnonjemačke, dijelom židovske i komunističke obitelji kroz 20. stoljeće.

Lezbijska melodrama

što se igranog dijela HRFF-a tiče, u programu su barem tri jako zvučna filma. Prvi od njih je “Portret djevojke koja izgara”, kostimirana lezbijska melodrama ambijentirana u 18. stoljeće koju potpisuje Francuskinja Céline Sciamma. Film je u Cannesu nagrađen za najbolji scenarij. “Martin Eden” neobična je, namjerno anakronistička adaptacija romana Jacka Londona koju je talijanski režiser Pietro Marcello smjestio u Napulj doba fašizma. “Obojena ptica” Čeha Václava Marhoula je pak adaptacija istoimenog romana Jerzyja Kosińskog snimljena s jakim hollywoodskim kastom.

Uz filmski program, HRFF donosi i niz aktivističko-govornih programa, a teme variraju od uloge PR-a u današnjoj politici, preko borbe građana protiv liberalnog populizma, pa do nove egipatske književnosti.