Ako netko ne može smisliti narodnjake, zašto bi imao volje slušati koketiranje Dubioza kolektiva s narodnjacima

Dubioza kolektiv nikada neće biti na takozvanoj "pogrešnoj strani povijesti" ili propagirati zlo. Naprotiv, njima je uvijek na pameti boljitak običnog čovjeka koji u Bosni, a vrijedi to i za Hrvatsku, pokušava živjeti od svog rada, no već tri albuma unatrag čini se kako se Dubioza vrti u krug poput pokvraenog vrtuljka. Svako toliko slušatelju će se omaknuti smiješak jer teško je iz Dubioze istjerati zdrav humor i dobru zajebanciju, bilo to u "Može li" o Neumu kao Monacu ili prodavanju muda pod bubrege u "Buzbrezima" s isječkom refrena iz "Glavo luda" Zdravka Čolića ili o traktorskoj mašini kao limuzini u "Traktorskoj". Već na narednim koncertima Dubioze zacijelo će publika poludjeti uz refrene spomenutih pjesama.

Nažalost, u svemu tome postoji jedan ogromni problem. Sve je OK dok Dubioza cijepi recepture Manu Chaoa s reggaeom i dubom, punkom i rapom, ali u barem pola od ukupno osam pjesama s "Agrikulture", Dubioza gotovo da se više i ne trudi povući crtu razdvajanja između svog (nekadašnjeg) stila i narodnjaka ili estradizacije koja se ovdje bolje trži. Gotovo da više i ne postoji ironija u razdvajanju poputbine The Clasha i turbo-folka, barem ne glazbeno, ako ista još postoji u stihovima. S te strane se čini da je Dubioza kolektiv upala u onu istu zamku u koju je Bregović odveo Bijelo dugme nakon albuma "Doživjeti stotu". Ukratko, ako netko ne može smisliti narodnjake, zašto bi imao volje slušati Dubiozino koketiranje s narodnjacima? Čak i kad se, navodno, sprdaju s njima. Isti problem imaju i Brkovi. Preciznije, ja već neko vrijeme imam isti problem i s Dubiozom i s Brkovima.

Dubioza kolektiv

Press

Naramak hitova i koncertnih favorita za nastupe "all over Europe" Dubioza će podebljati i s (mini) albumom"Agrikultura". Drago mi je da im tako dobro ide u inozemstvu, jer dečki iz Dubioze rintaju kao konji i troše se na pozornici kao svojedobno Alija Sirotanović u rudniku. Unatoč tome, infantilna i narodnjačka "Agrikultura" je autorski barem dvije-tri stepenice ispod "Apsurdistana", "5 do 12" i "Firme ilegal" pa čak i štengu ispod "Pjesmica za djecu i odrasle". Naslovnica albuma je izvanredna, no ono unutar njega svedeno je na slabe glazbene štoseve.