ALEKSANDAR DRAGAŠ Ništavilo pop-glazbe recept je za stjecanje basnoslovne zarade

Kroz tri albuma nazvana po matematičkim simbolima - “+” (2011.), “x” (2014.) i “÷” (2017.) - još i danas mladi engleski kantautor Ed Sheeran postao je jedna od najvećih globalnih pop zvijezda. Zahvaljujući digitalnom streamingu, a potom i jakom airplayu na radijskim i TV postajama,

Sheeran je stekao bogatstvo koje se procjenjuje na više od 160 milijuna funti, od čega je pola zaradio samo tijekom nedavne koncertne turneje “÷ Tour”, koja je u dvije godine privukla gotovo osam milijuna ljudi i uprihodila 680 milijuna dolara bruto zarade od 260 nastupa. Time je ta Sheeranova turneja postala druga najunosnija u povijesti koncertne industrije, tek nešto manje izdašna od turneje U2-a “360° Tour”, koja je od 110 koncerata, održanih od 2009. do 2011. godine, donijela gotovo 740 milijuna dolara.

Dakle, Sheeran je jednom turnejom zaradio više nego Bruce Springsteen, Roger Waters, Madonna pa i Taylor Swift na svojim pojedinačnim turnejama, iako je Switf sa zaradom od 170 milijuna dolara u 2018. godini prva na nedavno objavljenoj Forbesovoj listi najplaćenijih “zvijezda”. Ako ništa drugo, i Taylor i Ed pokazali su da im matematika jako dobro ide te da barem nekim autorima streaming pjesama danas može donijeti izdašan prihod, ali i da su koncertne turneje alfa i omega glazbeničkih zarada u današnjoj industriji.

Gdje je u svemu tome glazba? Nažalost, kao i slučaju Taylor, tako i Edova glazba kvalitetom i zanimljivošću stoji u gotovo obrnutoj proporcionalnosti u odnosu na zaradu koju ostvaruje ili u odnosu na njegov simpatičan lik crvenkosog i crvenobradog štreberka s naočalama. Ako sam još i imao koliko-toliko razumijevanja za Sheeranove hibride popa, hip-hopa, folka i R&B-a na njegovim solo albumima, ovaj kolaboracijski album - skup pjesama nastao u suradnji s drugim pop, R&B, rap i country zvijezdama - doista će za desetak godina predstavljati “savršenu vremensku kapsulu pop glazbe iz 2019. godine”, kako to tvrde u NME-u.

Jedini je problem što je ta “kapsula” ispunjena ispraznošću i bljedilom prema kojem ten njezina vlasnika izgleda prilično koloristično i živahno. Da se poigram matematičkom simbolikom naslova Sheeranovih albuma, “No. 6 Collaborations Project” nije ništa više od praznog skupa današnje pop glazbe sazdane na hibridima EDM-a, rapa, latina, (turbo)folka, sterilne produkcije i hit-algoritama kojima se gađa potencijalna publika čija je razina ukusa i zadržavanja pažnje sad već debelo ispod onih ribica u akvariju. Realno, Sheeranove pjesme u kojima mu spariraju Cardi B, 50 Cent, Justin Bieber, Eminem, Skrillex, Travis Scott, Young Thug i drugi u neka sretnija vremena bili bi “filleri” za kojima se nitko ne bi ni osvrnuo, a ne “killeri” s kojima će njihov autor okrenuti još koju desetinu milijuna funti zarade.

Gotovo da bi se moglo reći da je “No. 6 Collaborations Project” sazdan da pogodi ama baš svaku nišu (ne)ukusa današnje pop publike, uključivši i nekoga tko je tek usput čuo (za) rock pa mu Sheeran, uz pomoć R&B hitmejkera Bruna Marsa i country zvijezde Chrisa Stapletona, pod time uspije prodati karnevalsku mimikriju na tragu Black Sabbatha koji se ohladio još prije 40 godina. Grozno.