ALEKSANDAR DRAGAŠ O ODLASKU MALCOLMA YOUNGA Bio je jedan od najboljih ritam-gitarista svih vremena, nakon njega nema više ni AC/DC-a

Na spomen AC/DC-a većini ljudi, neovisno o tome jesu li poklonici tog benda, jednog od najvećih i najvažnijih u povijesti rocka, prvo će na pamet pasti Angus Young zbog njegovih solaža, imidža i scenskog nastupa, pokojni pjevač Bon Scott ili donedavni Brian Johnson kojeg je nakratko mijenjao Axl Rose iz Gunsa. No, pravi fundament AC/DC-a bio je netom preminuli Malcolm Young, dvije godine stariji Angusov brat. Premda ga je zbog demencije na posljednjoj turneji mijenjao nećak Stevie Young, AC/DC bez Malcolma nisu više bili to što su bili. Naime, bez njegovog strpljivog šljakanja u pozadini, Angus ne bi imao prostora pa i slobode izvoditi svoje ludorije i majstorije kojima je opčinjavao desetine pa i stotine tisuće ljudi na koncertima.

Dok je on "odlazio u lov" za bjesomučnim solažama ili trčao po pozornici, vrtio se u krug, bacao po podu i imitirao pačji hod Chucka Berryja, kako se ne bi zaboravilo otkuda potječe ta nevjerojatna snaga AC/DC-a, netko je morao ostajati "čuvati kuću". Taj netko bio je Malcolm.

Premda ukopan na pozornici poput mumije, njegovi rifovi bili su temelj na kojem je počivala rock'n'roll imperija tog benda. Ne manje važno, Malcolm je bio suosnivač AC/DC-a, Angusov uzor iako je još stariji brat George bio prvi koji je naučio svirati gitaru, koautor gotovo svih pjesama tog veličanstvenog rock & roll benda i jedan od najvećih i najboljih ritam gitarista svih vremena koji je rock & roll, boogie, blues i hard rock imao u svojim prstima kao malo koji gitarist u povijesti. Bez Malcolma gotovo je nemoguće zamisliti i sve ono što se od sredine 70-ih dogodilo u heavy metalu iako osobno nikad neću AC/DC ni pojmiti ni zvati teškometalnom grupom.

Naravno, ni AC/DC bez Angusa ne bi bili što su bili, no bez Malcolmovih monolitnih i monumentalnih rifova njihova bi se rock & roll kuća urušila kao kula od karata. Pogledajte i poslušajte samo jednu od live snimaka antologijske "Let There Be Rock" i bit će vam posve jasno o čemu se radi i koliki je genij u tom svom minimalizmu i samozatajnoj šljaci bio Malcolm Young, jedan od najstamenijih i neospornih velikana električne gitare. Pravi rudar rocka ili šljaker koji ga je talio poput čelika.

Rođen je 6. siječnja 1953. godine u Glasgowu kao jedno od osmero djece u braku Williama i Margaret Young, a u Australiju je s roditeljima dospio kao desetogodišnji dječak. Nakon neuspjeha s bendom The Velvet Underground (koji nikako ne valja miješati s legendarnim njujorškim avangardnim bendom istog imena), Malcolm 1973. godine, zajedno s tada 18-godišnjim Angusom, osniva AC/DC.

Nakon što je Davea Evansa za mikrofonom ubrzo zamijenio Bon Scott, 1976. godine odlaze u Englesku kako bi ostvarili internacionalnu karijeru. Prvih šest albuma koproducirat će također nedavno preminuli George Young (1946-2017), nekoć član beat pop benda The Easybeats iz Sydneyja, zajedno s također članom tog sastava Harryjem Vandom. Ostalo je povijest, a sve do 2014. godine stajao je tako Malcolm Young ispred redova Marshalla, često s Gretschom u rukama, poput kakvog totema, i filao AC/DC svojim zvučnim zidom.

Tada ga je načela demencija pa rak pluća, morao je ugraditi i pacemaker i odustati od turneja. Umro je u petak, 18. studenog u krugu obitelji. Neka i za njim, ma gdje otišao, odjekuje "Hells Bells" koju je s Angusom i Brianom skladao za Bona Scotta jer ta pjesma je zapravo put u raj. No, ovdje na Zemlji je gotovo, nema više AC/DC-a, čak i ako Angus, koji je starijem bratu u povodu smrti poručio "Malcolme, posao sjajno obavljen", odluči s ovim ili onim zamjenama nastaviti dalje.