Američka himna Lady Gage bila je vrlo korektna, ali preukočena te više u stilu engleske krunidbe

Lady Gaga, jedna od najglasnijih podržavateljica Joea Bidena i najvećih pop zvijezda SAD-a, bila je i zbog svojih stavova i zbog svoje popularnosti na neki način predodređena da ovaj put njoj pripadne čast otpjevati američku himnu "The Star Spangled Banner" na inauguraciji novog američkog predsjednika, kao što je ta čast 2013. godine na inauguraciji Baracka Obame pripala Beyonce.

S obzirom kako je Josipa Lisac izvela "Lijepu našu" na inauguraciji Zorana Milanovića, za svaku pohvalu drugačije i avangardnije, očekivao sam i da će Lady Gaga, s ozbirom na njenu reputaciju, "The Star Spangled Banner" izvesti bitno drugačije. Ulazak na pozornicu ispred Capitola bio je teatralan, njezin outfit u crvenoj suknji i marine blue jakni s velikim zlatnim brošem u obličju orla i zlatnim mikrofonom u ruci besprijekoran, a tehnički gledano i njezina izvedba američke himne bila je vrlo korektna, ali ne i više od toga. Malo je zapela pri sredini, možda zbog uzbuđenja, ali dojmljivo, punim glasom i tutta forza zakucala američku himnu u završnici, no nedostajalo je ono nešto po čemu bi se njezina izvedba pamtila duže vrijeme, kao što se pamti njezina izvedba sa "Super Bowla" 2016. godine.

U tom finalu NFL-a, samo uz glasovir, Lady Gaga je s toliko srca, drame i emocija otpjevala "The Star Spangled Banner" da se čovjek mogao naježiti. Za usporedbu, imate na Billboardu i listu od deset najboljih izvedbi "The Star Spangled Banner" sa "Super Bowlova", a po mišljenju tog magazina najbolja je ona Whitney Houston. Gagina, pak, izvedba s inauguracije Joea Bidena bila je više brodvejska, klasičnija i smirenija, a za moj ukus i malo preukočena te više u stilu krunidbe prijestolonasljednika Velike Britanije nego u stilu koji bi sugerirao veliku promjenu u američkoj politici, no ipak bitno dojmljivija od "diznijevski" sladunjavog pristupa Jennifer Lopez legendarnoj folk pjesmi, himni potlačenih "This Land Is Your Land" Woodyja Guthrieja i još starijoj patriotskoj pjesmi "America The Beautiful" koja se mogla čuti u nastavku.

U večernjem dijelu inauguracijskog glazbenog programa svoj su obol, između ostalih, dali i Bruce Sprignsteen čija je "Land Of Hope And Dreams", samo uz akustičnu gitaru, zazvučala onoliko potresno i dramatično, ali i tješiteljski, a isto vrijedi i za "Time Like These" Foo Fightersa dočim je Bon Jovi s izvedbom "Here Comes The Sun" The Beatlesa pokušao uliti toliko potrebnu nadu i vjeru u bolja vremena, a Katy Perry započela spektakularan vatromet s raskošnom i sigurnom izvedbom svog hita "Firework".

No, vratimo se američkoj himni i situaciji, odnosno trenutku u kojem se danas nalazi američko društvo. Unatoč tome što je Trump otišao iz Bijele kuće, a u nju nakon provale rulje u Capitol zasjeo Joe Biden, Amerika je danas toliko podijeljena, traumatizirana, nasilna i zastrašujuća zemlja da se najprimjerenijom izvedbom američke himne čini ona davna izvedba Jimija Hendrixa s Woodstocka 1969. godine, krcata divljom distorzijom njegove gitare, zaglušujućim feedbackom njegovog pojačala i izrasla iz krvi Vijetnamskog rata, rasne opresije i tadašnjeg rasula američkog društva.