APHEX TWIN Uzbudljiva kolekcija ambijentalnog techna, glitch elektronike i pametne plesne glazbe

U trinaest godina, koliko nas je Richard D. James, nakon albuma “Druqks”, ostavio bez novih djela pod umjetničkim imenom Aphex Twin, elektronska glazba uvelike se promijenila. Zahvaljujući DJ zvijezdama EDM-a, elektronska glazba, generalno gledajući, nikada nije bila popularnija, ali ni stupidnija i ispraznija pa ne čudi što Prodigy najavljuju novi album kao “žestoki, bijesni odgovor na postojeće stanje”. James nije uoči objave novog albuma pozivao na obračun, ali “Syro” jest sve ono što EDM nije.

Posrijedi je pomno skladana, inteligentna te s obzirom na minimalističku strukturu izuzetno uzbudljiva i maštovita kolekcija ambijentalnog techna, glitch elektronike i “intelligent dance musica” koje je Aphex Twin uvelike usustavio ranih 90-ih na albumima “Selected Ambient Works 85-92” i “Selected ambient Works Volume II”. Briljantan u poigravanju ritmovima koje stvara na “starim” ritam mašinama koje nije tako lako programirati i uz obilnu uporabu silnih, često i analognih sintisajzera, a ne tek uz računalno kopipejstiranje obrazaca i zvukovlja koji nalikuju poput jaja jajetu, Aphex Twin je i danas na braniku avangardnosti.

Razlika je u tome što je ranih 90-ih bio burevjesnik budućnosti elektronske glazbe dok danas njegova intrigantnost, eksperimentalnost i zavodljivost počivaju na povratku u bolju prošlost iste, smještenu u period između početka 70-ih i sredine ili eventualno konca 90-ih godina te uza zamjetnu utjecajnost Kraftwerka, Tangerine Dreama, Briana Enoa Cabaret Voltairea, Throbbing Gristlea i 808 Statea.

Tijek događaja u elektronskoj glazbi posljednjih desetak godina, nažalost, bio je takav da danas Aphex Twin na top listama, unatoč fascinantim idejama “Syra” i činjenici da je ponegdje visoko odskočio, gleda u leđa bezidejnim beskičmenjacima poput Aviciija ili Guette koji u kompletnom opusu nisu iznjedrili onoliko zanimljivih stvari koliko je James ispucao u samo jednoj skladbi poput “CIRCLONT6A (Syrobonkus Mix)”. No, za pop publiku on je ipak preteška avangarda, a ako nas i ne spasi od pošasti zvane EDM, kako se neki nadaju, teza da je Aphex Twin za Warp i elektronsku glazbu isto ono što je John Coltrane bio za Impulse i jazz glazbu posve stoji.