Glazbenu scenu snažno je potresla vijest o iznenadnoj smrti pjevača Parnog valjka Akija Rahimovskog, koji je u subotu u dobi od 66 godina preminuo u Novom Mestu.
- Tužna je i neočekivana ova vijest. Prijatelji smo od prvih Akijevih dana u Zagrebu. Bio je predivna osoba, kao i veliki rock pjevač. Parni je valjak nezamisliv bez njegova glasa, šarma, kretanja na pozornici. Osim toga, bio je voljena osoba. Kada ste u javnom poslu, ne vole vas svi, ljudi se često polariziraju, nešto zamjeraju... Akiju nisu. Svatko ga je volio, rekao nam je dugogodišnji direktor Croatia Recordsa Želimir Babogredac.
- Bio je miran i samozatajan. I uvjerljiv. Sinergija između njega i Husa bila je na svjetskom nivou. Razumjeli su se u svim fazama stvaralaštva, od samih početaka. I u onim ranim, nezrelim periodima, i kad su malo prestali raditi... No za Parni valjak je vrijedilo samo jedno pravilo - bez Akija on ne može dalje.
I sada su imali hrpu najavljenih koncerata, turneju. Može li se išta više raditi bez njega?, pita se Babogredac.
- Nevjerojatno je koliko su ljudi, iako Aki nije bio autor pjesama, vjerovali u ono što on izvodi, napominje.
- Sjećam se i najranijih dana Parnog valjka. Aki je zapravo bio došao u Zagreb da pjeva u Grupi 220, no onda su na inicijativu tadašnjeg menadžera Mihaljeka osnovali Parni valjak. Prvih nekoliko godina su bili boogie bend, stilski su se tražili, no nevjerojatno je kolika je bila kvaliteta tog benda od samoga početka. Sve je moralo biti perfektno odsvirano i otpjevano. Jedan su od rijetkih bendova koji su zvučali kao ploča, prisjetio se Babogredac.
- On i Hus su bili konstante koje su nosile tu veliku karijeru. U retrospektivi njihova rada, imali su nevjerojatan broj evergreena. U tome je veličina tog tandema, da ljudi imaju osjećaj kao da njihove pjesme postoje već sto godina. Isto tako, imali su rijetku univerzalnost. Bili su zagrebački i hrvatski bend, ali su svuda bili primljeni na pravi način. U Srbiji su prije desetak godina otvorili koncert sa 'Zagreb ima isti pozivni'. Ljudi su bili oduševljeni. Pjesme su im bile životne, s rijetkom toplinom i šarmom.
Aki je izgledom, stavom i glasom bio sinonim za rock pjevača. Njegov nas odlazak sve treba podsjetiti da trebamo cijeniti jedni druge dok smo tu. Eto što je život - bljesak dolaska i odlaska, zaključio je Želimir Babogredac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....