‘Blaga trava na ljutu dušu‘: kako je reggae od duvke napravio mit svete biljke

Kad me stisnu ljetne sparine teško mi je naći boljeg lijeka od stare reggae glazbe, snimljene od kasnih 60-ih do sredine 80-ih godina. Uz nju mi se prirodno usporava ritam, postaje mi manje vruće, najbolje mi paše pa reggae češće slušam ljeti nego u druga godišnja doba. A jedna od najčešćih tema u tom glazbenom žanru - poniklom na Jamajci i deriviranom iz ska i rocksteady glazbe kao tamošnjih odgovora na američki soul i rhythm & blues - vezana je uz marihuanu.

Naime, u reggae mitologiji kanabis se smatra svetom biljkom koja liječi mnoge probleme, barem dvije i po tisuće godina ljudi su je slobodno pušili, često smatrali lijekom, a možda je zbog psihoaktivnih svojstava dovela i do postanka nekih religija. Vlasti su je počele zabranjivati tijekom 19. stoljeća, no posljednja dva desetljeća dokazana su neka njezina ljekovita svojstva, barem za smanjenje bolova u onkoloških bolesnika i onih koji boluju od multiple skleroze te upalnih procesa pa u mnogim državama kanabis više nije kriminaliziran, a sve se više dopušta uzgoj i uporaba marihuane i izvan okvira takozvanog medicinskog kanabisa.

Dakle, sve je manje otpora poruci iz stare pjesme “Legalize It” (1976.) Petera Tosha, koji uz Boba Marleyja i Bunnyja Wailera sredinom 60-ih osniva sastav The Wailers, jednog od najvažnijih reggae izvođača. Bio je (ko)autor hitova The Wailersa, a od 1976. do smrti 1987. godine objavio je sedam albuma među kojima su najcjenjeniji antologijska roots-reggae djela “Legalize It” (1976.), “Equal Rights” (1977.) i “Mama Africa” (1983.). Tosh globalno nije postao popularan poput Marleyja, no dovoljno da “Equal Rights” i u nas licencno na LP ploči objavi Suzy, a karijeru mu je u 43. godini života dokinulo ubojstvo od trojice gangstera na motociklima koji su mu provalili u kuću i tražili lovu.

Rekao im je da nema i zauzvrat bio ubijen s dva hica u glavu. To ubojstvo pojačalo je mit o Toshu čija “Legalize It” ostaje za vječnost kao himna marihuani. Stihovi su jednostavni, ali Marleyjev suborac već je tada uočio da marihuanu puše ne samo pjevači i glazbenici, nego i liječnici i medicinske sestre, pravnici i suci, samo što su se tada mnogi ustručavali to priznati. U toj pjesmi Tosh nabraja i neka od ljekovitih svojstava marihuane, pogotovo za one koje boluju od astme, gripe i tuberkuloze, što vjerojatno i nije daleko od istine jer oni koji su je konzumirali, dobro znaju da se od nje “lakše diše”.

Osobno je nikome ne bih branio, a mnogima i preporučio za smanjenje bolova, spazama i bolje disanje pa mi je drago vidjeti da je Mirela Holy uvrstila lex cannabis u program koalicije Restart. Osim što bi nam takav zakon omogućio i dodatni vid turizma te idealan spoj “zelene” i “plave” Hrvatske, još je važnije da bismo s industrijskom konopljom zasadili tisuće hektara neobrađenog zemljišta, a za čiji uzgoj imamo idealnu klimu.

U šali, pod šifrom “blaga trava na ljutu dušu”, marihuana bi koristila hrvatskim političarima i građanima na radikalnoj desnici da se malo smire, no zaozbiljno je pozitivno da se ta “normalna” tema našla u izbornom diskursu, a ne da vječno dominiraju one o ustašama i partizanima, o 1941. i 1991. godini, uz dodatak aktualne korone. Tko god pobijedi na izborima, trebao bi olakšati uzgoj industrijske konoplje i legalizirati “travu”, umjesto da nas prekrije korov svake vrste, a klinci masovno “saugaju” sintetske droge.

Ako su legalni nikotin i alkohol puno adiktivniji, a često i društveno štetniji, nema razloga da ne “odobrimo” blagotvorniju marihuanu. “Legalize It.”