"Čak ni rat nije zaustavio Zagrebačku filharmoniju. To je uspjelo samo koroni"

Ravnatelj Zagrebačke fiharmonije Mirko Boch nije mogao ni sanjati da će godina u kojoj ovaj orkestar slavi 150. obljetnicu biti tako izazovna. - Ne samo za nas, nego i za kulturu i glazbenike općenito. Biti bez publike i pljeska je valjda najgore što se umjetniku može dogoditi. Svi glazbenici žive za to još otkada kao djeca prvi puta u ruke prime instrument – priča ravnatelj, dodajući da su glazbenici čitavog života posvećeni svojem pozivu.

Razgovaramo uoči večerašnjeg koncerta u zagrebačkom HNK. Upravo na današnji datum 1871. godine je pod ravnanjem Ivana pl. Zajca održan prvi koncert Filharmonije, u Hrvatskom narodnom kazalištu, koje se onda nalazilo na Gornjem gradu. U znak obilježavanja te obljetnice, večeras se ponovno svira u HNK, bez publike, s početkom u 20.30 sati, te uz prijenos na HRT-u.
- HNK je tada bio na Markovom trgu. Bio je to prvi orkestralni nastup Filharmonije. Tamo su naši korijeni i temelji. Ponosni smo na taj orkestar, koji danas okuplja 120 glazbenika. Veliki broj među njima čine i stranci, što nas dodatno obogaćuje – govori Boch.

Osim na sam orkestar, ponosan je i na brojne dirigente koji su njime ravnali. - Često se sjetim prerano preminulog Vjekoslava Šuteja. Tu je i jedan od najvećih dirigenata svijeta Dimitrij Kitajenko, koji je s nama u posljednjih nešto manje od deset godina na noge postavio jedan vrhunski europski orkestar. Bez imalo pretjerivanja smo uz bok s velikim orkestrima. Tu su i dva mlada dirigenta, David Danzmayer, a i novi šef-dirigent Dawid Runtz. Vjerujem da će on kroz nekih mjesec dana dobiti i službenu potvrdu gradske Skupštine kojom će se potvrditi ta njegova nova funkcija. On, inače, dirigira večerašnjim koncertom. Već sada čini izuzetne stvari i zovu ga u orkestre diljem svijeta, što nam daje nadu u to da su naši umjetnici izabrali sjajnog dirigenta koji će napraviti ono što je Zagrebačka filharmonija bila za vrijeme Milana Horvata – kaže ravnatelj, dodajući da se nastavlja procvat i veliki zamah započet u vrijeme kada je Filharmonija počela raditi s Dimitrijem Kitajenkom.
U protekloj godini se dogodila prva pauza u radu Filharmonije od njezina osnivanja. - Čak se i za vrijeme rata sviralo u Lisinskom, nikada nije bilo stajanja. Prije godinu dana se prvi puta dogodilo da su muze zaustavljene. Ne samo kod nas, nego i u svijetu. No bio je to izazov koji je od nas izvukao maksimum - kaže Boch.

Prisjeća se kako je Fiharmonija samo tjedan dana nakon potresa u Zagrebu napravila akciju u kojoj su preko aplikacija na svojim računalima i mobitelima gradu odsvirali "Moj Zagreb, tak te imam rad". - Pokazali smo da glazbenici vole i žive ovaj grad te sugrađanima bar malo ublažili cijelu situaciju. Naša je glazbe došla do brojnih duša. Sve mi je to bilo posebno dirljivo, činjenica da je svatko svirao iz svojeg doma – govori.
Ne daju se nedaćama. Imali su i koronu u orkestru, no srećom sve je dobro prošlo. - Nismo stali, što je najvažnije. Pazimo na svoje ljude. Osjećaj za čovjeka mora biti na prvom mjestu. Posebice kada je riječ o glazbenicima. Često u šali kažem da glazbenici nisu ljudi. Posebna su to i osjetljiva bića koja svaki dan na probi daju svoju dušu, svoje osjećaje, što je teško, ali to je naš poziv, volimo to i za to živimo – kaže Boch.

Kako su glazbenici, pa i umjetnici općenito, često na glasu kao osebujna lica, pitamo ga i kako uspijeva pomiriti i usrećiti sve te karaktere. - Uvijek si govorim da sam ja njihov i oni su moji. Mislim da se dobro razumijemo. I ja sam akademski glazbenik, profesor viole. Stavljam se u situaciju u kojoj su oni, sjedam na njihov stolac, iako, naravno, moram pri svemu imati i jednu širu sliku. U svemu treba puno komunicirati. U našem orkestru ima puno izljeva energije, strasti, nekad i nerazumijevanja. Puno je tu mišljenja, ljudi. Ali o svemu razgovaramo. Ljudski pristup je najvažniji, posebice danas kad nam svima treba topli pristup, što više razgovora i komunikacije. Svi nekad griješimo i samo smo ljudi – priča.
Dok razgovaramo, Boch se prisjeća nedavnog razgovora s jednim glazbenikom. - Baš me zvao, on je sada u mirovini. Kaže mi da je uzeo drugi instrument, ali da se od ovog starog ne može odvojiti. Glazbenici su doista posebne duše, najljepši cvijet na livadi kojeg možete ubrati – govori.
Velika dvorana u Lisinskom, dom većine orkestara Filharmonije, trenutno nije u funkciji. Sviraju u maloj dvorani, i to samo na probama. - Sada se odvija već druga obnova, prva je bila nakon potresa u ožujku. Srećom, za vrijeme drugog potresa nismo bili na pozornici, iako je prvotni plan bio takav da u to vrijeme budemo u dvorani, trebali smo vježbati za Filharmonijski bal, ali smo ga ipak snimili prije. Sreća je u nesreći da nas nije bilo. Inače, glazbenici trebaju glazbu i glazba treba njih. S te je strane izuzetno teško biti bez svojeg prostora. No nadamo se da će on najkasnije do kraja lipnja biti u upotrebi – kaže Boch, pa tumači da se orkestar u posljednja dva mjeseca snalazi; svirali su jednom u Tvornici kulture, dva puta u Laubi... - No, kada morate ići okolo, postajete nomadski orkestar – govori.

Najviše mu je žao zbog njihovih brojnih pretplatnika, koji sada nemaju priliku slušati koncerte. Ali bit će bolje. - Zagrebačka filharmonija je tu da stvara bolje društvo, to je u našem statutu. Na tome radimo i dalje. Ovom bih se prigodom zahvalio i našem osnivaču Gradu Zagrebu te gradonačelniku Bandiću, koji ima sluha za nas. Zahvaljujem od srca u ime Filharmonije i svih glazbenika. Da biste bili u korak s orkestrima diljem svijeta, morate pomlađivati orkestar, baviti se njime, imati uvjete. A zbog Grada ih i imamo. Koristimo to što su naši ljudi talentirani u svemu, a u glazbi i sportu posebice. Glazba je ta koja daje poticaj svakom čovjeku, glazba je potrebna svima baš kao i ljubav – kaže Boch.

Generalno, Filharmonija je trenutno koncentrirana na zatvaranje sezone i pripremanje nove. Do kraja ožujka trebali bi imati program za sezonu 2021./2022. - Uvijek sve radimo minimalno godinu dana unaprijed, a nisu nas spriječili ni pošast od korone ni veliki potresi. U rujnu planiramo veliko gostovanje u Poljskoj, u Varšavi. Tamo ćemo, naravno, nastupiti s našim maestrom Dawidom Runtzom. Za prosinac smo dobili poziv da otvorimo jednu novu dvoranu u Milanu. Četiri godine za redom smo koncertom otvarali novogodišnje jutro u Mozartovom gradu Salzburgu, pa i tu imamo pozive. To je tradicija koju rado nastavljamo. Ne samo tradicija, nego i ponos da vas zovu u Mozartov grad – govori Boch dodajući da se upravo na taj način Filharmonija pokazuje kao sjajan kulturni ambasador svoje zemlje.
- Nastavljamo i sa svojim ciklusima: Crvenim, Plavim, Off, mini-mini. Jedva čekamo vidjeti punu dvoranu i čuti onaj pljesak koji nas obogaćuje - zaključuje.