Čas kaotični, čas atmosferični, metalci Night Verses u pjesmama stvaraju fantastične slike

Bendovi su živi organizmi, nadasve nepredvidljivi. Nebrojeno se mnogo puta moglo čuti i da su poput braka. Baš kao i brakovi, podložni su razvodima. Kada određeni glazbeni brak prestane funkcionirati, bendovi članove koji se više ne uklapaju obično samo zamijene drugim glazbenikom sličnog profila ili sposobnosti. Metallica je tijekom svoje 40-godišnje karijere tri puta mijenjala basista - počeli su s Cliffom Burtonom, nastavili s Jasonom Newstedom, a sada sviraju s Robertom Trujillom, kojeg su inače, "preoteli" Ozzyju Osbourneu. Basisti su se mijenjali, ali Metallica je i dalje bila Metallica. Zvuk im se nije bitno promijenio.

Kada govorimo o promjenama sastava bendova, metal bend Night Verses iz grada Fullertona u američkoj saveznoj državi Kaliforniji 2017. povukao je još drastičniji potez. Nakon što je kao kvartet od 2012. do 2016. izdao kratkosvirajući album "Out of the Sky" te dugosvirajuće "Lift Your Existence" i "Into the Vanishing Light", bubnjar Aric Improta, basist Reilly Herrera i gitarist Nick DePirro odlučili su da će bend nastaviti kao trio i pozdravili se s pjevačem Douglasom Robinsonom.

Prvi album koji su izdali kao instrumentalni sastav, "From the Gallery of Sleep" koji je izašao 2018. godine, pokazao je da su ispravno odlučili.

Night Verses svira dinamičnu inačicu nečega što bi se moglo nazvati postmetalom. Bend vješto kombinira glasne, nerijetko frenetične dionice s mirnim i atmosferičnim pasažima. Pjesme im ne slijede klasičnu strukturu, nego meandriraju poput kakve rijeke, a nose ih beskrajno kreativni te unikatni Improtini ritmovi. Malo koji metal bubnjar ima ovako smjela rješenja i pravi je užitak slušati ih. Herrera i DePirro zvuk benda dodatno oplemenjuju zanimljivim dionicama koje često uopće ne zvuče kao bas i gitara. Izostanak vokala Night Verses na pojedinim pjesmama zna nadoknaditi diskretnim, ali efektnim semplovima.

"From the Gallery of Sleep" konceptualan je album i treba ga slušati od početka do kraja, po mogućnosti bez prekida. Ipak, minijatura koju čine pjesme "No Moon", "Glitch in the You I Thought I Knew" i "No. 0" osobito je impresivna i zaslužuje posebnu pažnju.