Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem Saše Nestorovića sinoć je u Studiju Zvonimir Bajsić na Prisavlju priredio fantastičnu večer hrvatskog jazza.
Bilo je to javno snimanje djela četvorice hrvatskih jazz kompozitora, Ivana Kapeca, Maka Murtića, Mire Kadoića i Zorana Ščekića, koje će biti emitirano u sklopu razmjene radijskih programa za Europsku glazbenu uniju.
Sve skladbe sami su autori aranžirali i priredili za Big bend, a koncert je počeo s tri skladbe Ivana Kapeca (1970.), znanog gitarista koji je tijekom karijere sudjelovao na različitim glazbenim projektima. Izvedene skladbe novijeg su datuma, a posebno je, uz "Time Travel" i "Korake Golana Travizea" bila dojmljiva "noir" balada, "Be Way", inače i naslovna kompozicija njegova novog albuma.
Znani gitarist Ivan Kapec izveo je novu "noir" baladu 'Be Way'
Mak Murtić (1988.) neka je druga priča. On radi i živi u Londonu, uspio se prošle godine probiti i do London Jazz Festivala i reklo bi se da se kod njega osjeti da stvara u nekom drugačijem okružju. Njegove kompozicije bliže su onome što bi se moglo nazvati projektima, on glazbom nešto želi propitati. Umjetnički interesi su mu široki, tako da je njegova glazba možda bliže "suvremenoj ozbiljnoj glazbi", nego onome na što smo navikli kad kažemo jazz.
Mak Murtić živi i radi u Londonu, a kompozicije su mu bliže suvremenoj ozbiljnoj glazbi
Tu se i recitira i žamori (Space), eksperimentira sa zvukom i žanrovima, dva glasa prati, recimo, samo tuba (The World), a složenost pojedinih kompozicija katkad i zbunjuje. Od rapa, izleta u jazz rock (Seizo), do swinga i zvonkih ženskih glasova koje će kontrapunktirati kreštavo disonantnom orkestru, Murtić često tjera izvođače da na pozornici da mijenjaju uloge, a sve da bi se u osnovi pozabavili, zanimljivo, temama koje muče suvremeno društvo (The World of Steady Supply), socijalnim problemima, migracijama, kolapsom društva i neizvjesnošću, ali i, recimo, fantazijama o životu u svemiru!
Glazba najstarijeg i najplodnijeg kompozitora iz ovog četverolista, Mire Kadoića (1962.), koje je iza sebe nanizao lijepi broj albuma, inače i odličnog saksofonista, na prvu je elegantnija, ali ništa manje složena.
Miro Kadoić na saksofonu - najstariji i najplodniji kompozitor ovog četverolista
Balada "Moonflowers", za koju je dobio Porina vrlo je lijepo bila prilagođena velikom jazz sastavu, dok je skladba "Voodoobudha Nite" pokazala da ne robuje nikakvih okovima i da je u stanju sjajno povezati raznolike stilove, a da i dalje zadrži i pjevnost melodije i gotovo plesni zamah.
Koncert je završio s četiri skladbe Zorana Ščekića (1972.) koji se predstavio izborom iz programa "Spiralne kronike" izvorno pisanog za komorne ansamble. Svašta se tu sudaralo i miješalo u izrazito dinamičnoj glazbi, od ranog bluesa i jazza, preko Kurta Weila (Old Ringenspiel), do be bopa i svih mogućih fuzija i bijenalnih eskapada (When Stalker Becomes a Walker) do, recimo, sjajnog etna (Istarski ples) u kojoj su trube gotovo zazvučale kao sopile.
U 'Istarskom plesu' Zorana Ščekića trube su gotovo zazvučale kao sopile
Snimka koncerta može se poslušati 28. veljače na Trećem programu Hrvatskog radija u 22.30.