- Zagrebe, volimo vaš kokain - ispalio je Satchel, gitarist spektakularnog benda Steel Panther, ubrzo nakon što su izveli "Eyes of the Panther", uvodnu pjesmu 90-minutnog nastupa koji istovremeno veliča, ali i ismijava mnogima drag glam metal žanr.
Fešta u sparnoj Tvornici drugi je posjet ove četveročlane relikvije nekad popularnog glam metal pokreta, baziranog na prljavom i melodičnom zvuku losanđeleškog Sunset Stripa osamdesetih. Dok su bendovi iz spomenute ere, kultna imena poput Motley Cruea, Poisona i Skid Rowa, poznati po natapiranim kosama, tonama laka za kosu, moru "groupie” djevojaka te alkoholiziranim i drogiranim ekscesima - Steel Panther je ovdje da sve to parodira, bez kompromisa i zadrške, uz žestoku glazbenu podlogu.
Čupave perike, maskara oko očiju, marame oko glava, šarena odjeća i koža iz ormara Vincea Neila ili Deeja Snidera, hrpa seksualnih aluzija i uživljenost glazbenika u svoje "uloge” metal zvijezda od prije 35 godina, satirična su baza Steel Panthera koji svoj zvuk bazira na osamdesetima, ali donosi produkcijski svjež i dinamičan te neizostavno duhovit pristup već poznatom i pristupačnom pravcu rock/metal glazbe.
Što se tiče glazbenog performansa, Steel Panther iza sebe ima prva dva albuma gdje su priglupim humorom zamotanim u kreštavu glam gitaru i obiljem karizme ostavili trag na tadašnjoj, pretjerano ozbiljnoj metal sceni. S vremenom su prerasli u svjetsku atrakciju i usprkos nekoliko jednoličnih i zaboravljivih albuma uspjeli zadržati privlačnost zagrižene metal publike, ali i generalnih ljubitelja glazbe koji cijene ironični izričaj i puku zabavu koja često pleše po granici onog što nazivamo "društveno-prihvatljivim”.
Sinoćnja je setlista obuhvatila neke od singlova s posljednjeg vrlo dobro prihvaćenog albuma zvanog "On the Prowl", a nisu izostali ni ranije uspješnice poput "Just Like Tiger Woods"„ koja priča o eskapadama slavnog golfera, balade "1987" kojom su opjevali godinu vrhunca spomenute glam scene, poznatu "Death to All but Metal" i "17 Girls in a Row", čiju tematiku najbolje ilustrira gomila djevojaka koja se iz publike popela na pozornicu i zaplesala uz pjevača Michaela Starra. Uz njegovu markantnu personu koja pokretima i glasom objedinjuje sve ikone tvrđeg kalifornijskog zvuka osamdesetih, gitarist Satchel je prominentna figura u ovom bendu. Tonom gitare koji podsjeća na neprežaljenog Eddieja Van Halena i konstantnim animiranjem publike raznim dobacivanjima obožavateljicama, tehnički je besprijekorno zabavljao publiku svojim solo dionicama. Također, ritam sekcija zaslužuje svaku pohvalu. Basist Spyder i bubnjar Stix pružaju čvrstu podlogu za melodičnost Starra i Satchela, a bubnjevi su Tvornicom Kulture odrješito odjekivali baš poput onih na stadionskim koncertima osamdesetih.
Iako su to neizbježno ismijavanje osamdesetih, životnog stila rock zvijezda i igranje uloga ključni faktor uspjeha Steel Panthera, nakon skoro 15 godina na sceni, određene stvari postaju malo ustajale i repetitivne. Smatram da postoji određeni broj šala o ušmrkavanju kokaina i vođenja djevojaka u autobus nakon koncerta koje ljudski um može podnijeti prije nego što one postaju neukusne, no to Steel Panther očito nije briga, jer reakcije publike na uvodne riffove pjesama ili samo blesave šale nalik na one koje biste čuli od pubertetlija su bile odlično prihvaćene u zagrebačkoj Tvornici.
Osim završne pjesme "Glory Hole", najveće je ovacije dobilo zaštitno lice hrvatske metal scene, sveprisutni Dino Jelusić, inače prijatelj benda i veliki poklonik nekoliko puta spomenute glam metal estetike i zvuka osamdesetih. Naime, Dino se popeo na pozornicu i otpjevao nekoliko pjesama s bendom, uključujući i improviziranu serenadu djevojci koju je Steel Panther pozvao iz prvog reda. Neumjesnih šala nije nedostajalo, i koliko god one bile smiješne i u skladu s duhom benda – priče je bilo previše. Sat i pol koncerta pojelo je oko pola sata zbijanja šala, pa je koncert ponekad više ličio na stand up nastup.
Zanimljivo je bilo promatrati dinamiku Jelusića i Steel Panthera. Koliko god je Jelusić talentiran, vokalno impresivan te ujedno i u neku ruku reprezentativni primjerak metal glazbenika u očima mnogih Hrvata, pored Steel Panthera, njihovih velikih persona, seksualnih pošalica i nastupa on nespretno djeluje kao baš taj element rock/metal supkulture kojeg američka četvorka voli ismijavati. Prema pričama onih koji su čuli suradnju Dine i Steel Panthera pri njihovom prvom posjetu Hrvatskoj, obrade rock klasika uz pratnju Steel Panthera su puno bolje sjele našem pjevaču.
Zvukom i izvedbom, koncert je bio besprijekoran, od vokala, pa do svakog instrumenta, a pojava Steel Panthera u kombinaciji s njihovim promiskuitetnim ponašanjem garantira dobar provod svakom posjetitelju koncerta. Da je bilo više svirke, a manje priče, koncert bi bio idealan, no vjerujem da svatko tko je prisustvovao jučerašnjem provokativnom i vrlo samosvjesnom vremeplovu u osamdesete zna da je ta priča i tzv. "skečevi” vrlo bitan fragment identiteta ovih glam metalaca. Najlakše ih je opisati kao "Van Halen na steroidima" i pomalo teško objasniti nekome van sfere metal glazbe, ali sigurno je da su vraški dobri glazbenici koji mogu posramiti brojne koji svoj nastup i rad shvaćaju (pre)ozbiljno.