DALE WATSON I RAY BENSON Tvrdokorni teksaški odmetnici meka srca

Od svih glazbenih velikana koji su nas napustili prošle godine, najteže mi je pao odlazak country legende Merlea Haggarda, a sudeći po duet-albumu Dalea Watsona i Raya Bensona nisam jedini. “Osjećam Haggarda, otkako Haggarda nema” pjevaju Dale i Ray u “Feelin’ Haggard”, “razbijamo vrata barova” iako nas je “flaša noćas izdala”, a ja plačem s njima jer Haga više nema na ovome svijetu. Znam da zvuči glupo, ali Dale & Ray, pa i ja osobno ili moj pokojni prijatelj Goran, doista smo bili uvjereni da velikani poput Haggarda nikada neće umrijeti. Za utjehu ostaju njegove besmrtne pjesme i rijetki albumi onih majstora country glazbe koji se ne žele riješiti naslijeđa velikana poput Haggarda. Među najpozvanijima da nastave tamo gdje je on zbog smrti stao upravo su Dale Watson (54) i Ray Benson (65) koji su se prisjetili i oca Bakersfield countryja Bucka Owensa u još jednoj za plakanje “Cryin’ For Cryin’ Time Again”.

Dale je miljenik zagrebačke publike, jedan od rijetkih preostalih odmetnika i tradicionalista honky tonk, western swing i country glazbe općenito koji tvrdoglavo štuje korijene svog pjesmokovačkog zanata dok je Ray Benson ugledni lider Asleep At The Wheel, jedne od najdugovječnijih country skupina svih vremena, ponikle iz “braka” kauboja i hipija koji se u Austinu dogodio ranih 70-ih.

Obojica već desetljećima žive i rade u tom glavnom gradu Texasa, ujedno i utočištu onih koji su od nešvilske country industrije pobjegli glavom bez obzira. Ovaj album planirali su deset godina, no zbog obaveza nisu ga ranije snimili, a katalizator je bila relativno nedavno ustanovljena nagrada Ameripolitan za roots, alt-country, honky tonk, western swing i rockabilly glazbu u kojoj prste ima i hrvatska country udruga Crountry preko koje nam ponovo dolazi Dale.

Njihovi autoritativni i moćni, a baršunasti i unatoč kilometraži nepoderivi baritoni besprijekorno se slažu pri čemu je lakoća kojom pjevaju i sviraju nedostižna za 99% danas aktivnih izvođača bilo kojeg stila popularne glazbe.

Većini ljudi na svijetu teže je popiti čašu vode nego njima tako lako, tečno i sočno pjevati. Naoružani pouzdanim glazbenicima, a i sami su vrhunski guitar-pickeri kadri odsvirati bilo koju country pjesmu, Dale i Ray nonšalantno šeću alejom uspomena na dane kad je country bio country, a ne hard rock, teen-pop ili rap, kao danas. Neće “Dale & Ray” ništa promijeniti u tim uzusima nešvilske country industrije, ali neizmjeran je gušt slušati kako s puno humora i dobre volje uz umjerenu dozu nostalgije i melankolije nižu pjesme, sjećanja i šale.

Reklo bi se da neobavezno ćaskaju uz čašicu viskija i bocu piva, no njihova suradnja stoji uz bok najboljih country-duet albuma poput “Pancho & Lefty” Haggarda i Nelsona ili “Waylon & Willie” Jenningsa i Nelsona.