DAMIR URBAN U POVODU NOVOG VELIKOG LIVE ALBUMA 'Odlučili smo ne raditi nikakve kompromise'

Prvi od hrpice potencijalnih live albuma iz malog Doma sportova - Psihomodo, Pipsi, Vatra, Valjak, Josipa, uskoro Elemental, Silente i Let 3 - ovih su dana objavili Urban & 4 i to sa snimkama zabilježenim 21. veljače. U 20 godina samostalne karijere, nakon upokojenja Laufera čije uskrsnuće izgleda nikada nećemo dočekati, a pitanje je koliko bi danas i imalo smisla, dvostruki “Live 2015” testament je ne samo najvećeg solističkog nastupa nego i dosad prevaljenog puta i najvažnijih značajki Urbana & 4, ali i novi vjetar u leđa za umjetnika koji je i prije mogao osvojiti istu dvoranu, no iz nekog razloga to nije želio učiniti. Srećom, nije ispalo po onoj engleskoj “toot little, too late” što bismo mi preveli u stilu “kasno Marko na Kosovo stiže”.

Širokopojasni zvuk

“Taj me je koncert koštao poprilično živaca”, kaže Urban. “Morao sam napisati hrpu intervjua, javiti se na bezbrojne radio stanice, gostovati na raznim tv emisijama, a to nisu stvari koje me baš toliko vesele. No, nije bilo natrag, veliki koncert, veliki zalogaj, a uza sve to, supruga mi je bila trudna i to na strogom mirovanju. Mogli smo završiti u rodilištu svaki čas. Ipak, trebalo je snimiti s njom hrpu materijala za projekcije na platnu pa se naš stan, za tu priliku, pretvorio u studio, a dva dana pred sam koncert doznao sam da tonac na kojeg smo računali još nije na putu za Hrvatsku pa smo morali potražiti drugu opciju.”

Unatoč svemu, Urban je i uz kašnjenje od barem desetak godina ipak na vrijeme osvojio Dom sportova i zabilježio sjajan koncertni album koji se u samo četiri pjesme preklapa s jednostrukim live album om “No Mix! No Sex!” iz 2011. godine. Posrijedi su bitno drukčije koncipirani live albumi. Dok je “No Mix! No Sex!” nudio suhu, siroviju i komprimiranu snimku, praktički bez dodatnog miksa, “Live 2015” grandiozan je zapis, širokopojasnog zvuka, pomno smiksan u studiju “Morris”.

Gitara Luke Tomana

“Kad smo već pristali na tako nešto, mislio sam da bi bilo pametno sve to i zapisati pa smo dogovorili da istovremeno televizija snima koncert, da uživo ide radijski prijenos, ali i da cijeli koncert Filip Vidović snima za potrebe live albuma.

Pred koncert smo napravili dogovor među sobom da nećemo ništa popravljati, ni krpati greške. Za to postoje studijski albumi, a ako nešto pođe krivo, snimke jednostavno nećemo objaviti. Odlučili smo snimati koncert i iz razloga što je velika bina pogodnija za snimanje od male, mikrofoni ne hvataju toliko jedni druge pa se i miksanje može napraviti kako treba. Nakon prvih par taktova bend i ja ionako obično zaboravimo gdje se točno nalazimo, prepustimo se zajedničkom muziciranju, pa za nas i nema neke razlike u kvaliteti izvedbe na tom koncertu ili bilo kojem drugom.”

Ono što čudi, ali i oduševljava je što Urban nije taj najveći koncert u karijeri osmislio pa realizirao kao “best of” nego gotovo pola repertoara bukirao za skladbe s albuma “Mamut” i EP-a “Kundera” pa oko njih posložio nezaobilazne hitove poput “Black Tattoo”, “Neba” ili “Mjesta za mene”. I sada je potvrdio da nikada ne igra na sigurno nego prema trenutnoj inspiraciji, a s velikom vjerom u posljednji, veličanstveni album “Mamut”.

“Na albumu se nisu našle jedino ‘Mjesečev rog’ i ‘Aroma satanica’. Prva zato što mi se činilo da bi jednog dana trebala izaći na live albumu Laufera, a ne Urbana & 4, a ‘Aromu satanicu’ rezervirali smo samo za one ljude koji dolaze na naše koncerte. Dogodi se u njoj taj čudesan trenutak, a bojim se da CD kao medij ima ograničenja i nije u stanju prenijeti svu onu magiju i energiju koja se događa uživo.”

Lišena, dakle, best of surfanja, Urbanova se četvorka također mogla posve prepustiti razradi najnovijih skladbi i njihovom transponiranju u živu izvedbu manirom fascinantnog art-rock sastava koji s nepodnošljivom lakoćom, da citiramo i Kunderu, stapa u vlastiti izričaj sve najznačajnije odrednice žanra, još otkako su ih postavili David Bowie, Roxy Music i Peter Gabriel. Krasni pasaži, boje zvuka, briljantna gitaristička poigravanja Luke Tomana kao jednog od naših najkapacitiranijih, najinventivnijih i najraznovrsnijih gitarista koji se drži i mudrosti The Edgea prema kojoj je u svijetu električnih gitara manje uvijek više. Naravno, Urban je kao i uvijek nevjerojatan pjevač koji u jednom trenu može biti moćan, monolitan pa čak i agresivan poput furije, a već u narednom nježan, sofisticiran i mek poput paperja, ali uvijek elegantan, misteriozan i čaroban, ponekad na rubu teatralnosti, ali nikad preko njega. Nevjerojatna kontrola glasa, maestralna muzikalnost, a bez imalo šparanja emocija, to je Urbanov kredo, jasno zapisan i na ovom dvostrukom live albumu.

Velika pozornica

“Oduvijek mi se činilo da su manji prostori naše prirodno okruženje, dok veliki prostori traže nešto hitoidniju set listu. Bez obzira na to, odlučili smo ne činiti gotovo nikakve kompromise u samome nastupu, osim što smo na set listu stavili nekoliko ‘sigurnijih’ pjesama, ali uz njih su svoje mjesto našle i novije, kao i neke starije, no manje poznate. Činilo mi se nepošteno prema publici koja nas već godinama prati prikazati se te večeri drugačijima nego što jesmo i pokušati se pretvoriti na jednu noć u veliki bend za velike dvorane. Glazba nije politika, a i ne mogu sve pjesme biti zabavne i vesele. No, veliki prostor nam je, za razliku od klubova, dao mogućnost da dodatno uredimo binu, stavimo veliki ekran i dovedemo drage goste. One koji su se na koncert došli isključivo zabaviti, ubiti bukom uši, alkoholizirati se i staviti mozak u stanje mirovanja te večeri, bojim se, nismo zadovoljili”, zaključuje Urban.