Dr. John: Ja sam nešto poput vampira za klavirom

ZAGREB - Premda ne spada u red masovnih glazbenih događaja, gostovanje Dr. Johna u zagrebačkom klubu Boogaloo 2. srpnja među najbitnijma je u proteklih nekoliko godina. To je koncert za istinske glazbene sladokusce.

Otac Dr. Johna radio je s razglasima po klubovima, a kad je vidio da mali John Mac Rebennack nema previše volje za školu, počeo ga je voditi po blues klubovima New Orleansa.

Veliki eklektik

“Volio sam slušati svoju sestru kako pjeva pjesme Pearl Bailey u pratnji Fats Pischon’s Banda, još kao klinac upoznao sam mnogo glazbenika i to je doista bilo inspirativno”, kaže Dr. John u intervjuu koji smo nedavno obavili putem e-maila.

U vrijeme velikog praska koji su među američkom omladinom sredinom 50-ih proizveli Elvis, puleni Sun Recordsa i rođenje rock & rolla, Mac Rebennack ubrzo postaje mladi session glazbenik koji žudi da snimi i neki svoj hit-singl.

Svirao je sa sastavima poput The Dominosa i The Spadesa, ali pod imenom Mac Rebennack, sve do konca 60-ih godina nije imao bitnijih uspjeha. U prošlogodišnjem “vodiču kroz albume” u magazinu Uncut spomenuto je kako se mnogo toga iz svoje polustoljetne glazbeničke karijere veliki pijanist ne sjeća, možda i zato što je tridesetak godina bio ovisan o heroinu. Kraće vrijeme bio je i u zatvoru, no unatoč tim problemima uspio je postati glazbena ikona New Orleansa.

Nije imao mnogo hitova, osim “Iko Iko” i “Right Place, Wrong Time”, ali na mapi američke glazbe suvereno drži istaknuto mjesto jednog od najvećih eklektika. Kritiku i publiku osvojio je unikatnom mješavinom njuorlinškog rhythm & bluesa, boogie-woogieja, rock & rolla, šarenila tamošnjih karnevalskih povorki i mistike voodooa.

Mac Rebennack je prvo nastupao kao gitarist. Neki kažu da je za njegovu odluku da se “preseli” za klavir zaslužan incident s puškom u kojem mu je propucan prstenjak lijeve ruke.

“To s puškom nije bio incident. Namjerno mi je propucan prstenjak lijeve ruke, ali još uvijek mogu svirati gitaru bolje od mnogih gitarista kojima nisu propucali ruku. Nisam tako dobar pijanist kako se misli, ali sam mnoge trikove naučio od sjajnih pijanista, recimo od Allena Toussainta, Arta Nevillea, Edwarda Franksa i Jamesa Bookera. Oni su me naveli na sviranje klavira, a ja nisam nikada formalno učio sviranje klavira”, objašnjava Dr. John.

Kako mu kao Macu Rebennacku uspjesi nisu stizali, krajem 60-ih preselio se u Los Angeles, tada impregniran psihodelijom i nešto čudnijim derivatima rocka od onih kakve su njegovali u New Orleansu. Tamo Mac uzima novo scensko ime, Dr. John, i započinje osebujnu karijeru u kojoj počinje stapati voodoo, Mardi Gras, afričke odjeke, karipske utjecaje, rhythm & blues, jazz i niz drugih sastojaka u jedinstveni glazbeni složenac koji je ponekad teško rastaviti na pojedine sastojke. Kao i svaki pravi gulaš. Gulaš, odnosno “Gumbo” naziv je i jednog od njegovih najcjenjenijih albuma.

Brojni suradnici

“Bio sam na promotivnoj turneji za ploču koju sam objavio kao Mc Rebennack, počeo sam koristiti i ime John, dodao Dr. i to je bilo to. Alter ego ‘The Night Tripper’ (Noćni putnik - op. a.) počeo sam koristiti jer uglavnom živim, sviram i putujem noću. Preko dana me nema, ja sam nešto poput vampira, a voodoo glazbu sam inkorporirao u nekoliko albuma. Ne prakticiram rituale voodooa, ali o tome govorim javno”.

Voodoo ceremoniju pretočio je i u šoubiznis, nastupajući s izvrsnim gitaristima, saksofonostima, bubnjarima. Dr. John je zahvaljujući svom glabenom “gulašu” i intrigantnoj osobnosti svirao s nevjerojatno velikim brojem poznatih i cijenjenih glazbenika. Na pitanje s kim od njih je najviše uživao navodi “ Arethu Franklin, Ettu James, Dolly Parton, Emmylou Harris, Mavis Staples, a od frajera Charlesa Browna, Big Joe Turnera, Joea Texa, Marvina Gayea, Earla Kinga i Hueya Smitha”. Valja spomenuti da je Dr. Johnu na albumu “The Sun, Moon And Herbs” (1971.) svirao Eric Clapton, a prateće vokale pjevao Mick Jagger, dok je Dr. John imao prste i na legendarnom albumu Stonesa “Exile On Main St” te je svirao na koncertu “The Last Waltz” The Banda. Na opus Dr. Johna, iako neujednačen, može se gledati i kao na koncentrat ili živuću povijest glazbe New Orleansa.

Haiti u SAD-u

Kad je uragan Katrina poharao New Orleans, upravo je Dr. John bio u prvom planu kao glazbena ikona grada koja je protestirala protiv sramotno neučinkovite pomoći Bushove administracije.

“Bio sam u Minneapolisu kad je Katrina pogodila New Orleans, ogorčen time što je vlada spašavala samo bogate i zanemarivala siromašne do te mjere da je čak i Fidel Castro ponudio pomoć, što je američka vlada spremno odbila. Ali tako to ide sa siromašnom regijom jedne siromašne američke države. Mi u New Orleansu smo nešto poput Haitija unutar Sjedinjenih Američkih Država”, rekao je Dr. John.