Kao ovisnika o glazbi naravno da me nije promašio ni walkman, još tamo sredinom 80-ih. I spasio mnoga ljetovanja, a pogotovo robiju zvanu JNA. Stoga, kad se pojavio iPod na kojeg si mogao nakrcati, ovsino o gigabajtaži memorije, nekoliko desetaka ili čak oko tisuću albuma, moja prva reakcija pri susretu s tom vrlo korisnom i kul spravicom bila je da u ruci odnosno u džepu držim inovirani, digitalni mp3 walkman koji je imao i nekoliko dodatnih prednosti. Recimo, u džepu nisi morao nositi još dvije-tri kazete i dodatni pakung baterija ako odeš u dužu šetnju ili vožnju javnim prijevozom od Gajnica s kranjeg zapada do Dubrave na krajnjem istoku Zagreba. A sa sobom nisi morao, ako van doma izbivaš nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, nositi ni onaj albumčić u koji bi ti stalo...
IPODIĆU MOJ DRAGI...
Dragaš o iPodu: Iako je zastario, neću ga baciti. On je još uvijek moj prijatelj, a ja se prijatelja ne odričem
Pojava iPoda za mene je bila mala revolucija jer mi je omogućavala da masu albuma u mp3 formatu lako sa sobom nosim gdje god idem
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....