Uz 75. obljetnicu Dubrovačkih ljetnih igara, ove godine slavi se još jedna za Dubrovnik i Dubrovčane važna obljetnica: riječ je o 290. godini rođenja Luke Sorkočevića (1734.-1789.), diplomata Dubrovačke Republike i skladatelja po kojemu nosi ime dubrovačka umjetnička škola, a u povijesti hrvatske glazbe poznat je i važan kao autor prvih pretklasicističkih simfonija. Tim je povodom u subotu, 10. kolovoza, u atriju Kneževa dvora održan koncert na kojemu su nastupili Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Ivana Huta i pijanistica Ivana Jelača.
Program koncerta osmišljen je u znaku obljetnice pa su na njemu bila zastupljena djela samog Sorkočevića, kao i ona koja mu na neki način odaju počast ili su njime inspirirana. Koncert je započeo suitom za gudače "Pintarichiana" Borisa Papandopula,u kojoj skladatelj preuzima dijelove skladbi još jednog hrvatskog skladatelja 18. stoljeća, Fortunata Pintarića, te od njih gradi jednostavno, veselo djelo.
Središnji dio večeri zauzela je skladba "Le lacrime della magnolia" za gudače i klavir Dubrovčanina Petra Obradovića, koja jedva dana ranije praizvedena na Osorskim glazbenim večerima. Ova opsežna skladba, u trajanju od preko pola sata, sastoji se od sedam cjelina, stavaka koji se nižu jedan za drugim. Izgrađeni su po principu ponavljanja i gradacije najčešće kratkih melodijskih motiva i harmonijskih obrazaca u proširenom, "pomaknutom" tonalitetu. Naslov i inspiracija za skladbu proizlaze iz kratkih, vizualno, olfaktivno i osjećajno sugestivnih stihova dubrovačkog pisca Davora Mojaša pa se spomenutim gotovo slikarskim ponavljanjima u svakom dijelu skladbe stvara određena atmosfera ili prizor, kao što je dočaravanje kapljica kiše pizzicatima i pojedinačnim tonovima klavira iznad tremolo podloge gudača. Dionicu klavira, koji ovdje nije solistički instrument, nego ravnopravan, a istovremeno i zvukovno poseban član ansambla, izvela je pijanistica Ivana Jelača, čija se izvedba odlično uklopila u zvukovnu sliku orkestra. Osim toga, sedam cjelina Obradovićeve skladbe na simboličan je način povezano sa sedam Sorkočevićevih simfonija, a uz ovu brojčanu simboliku, na kraju skladbe čuje se i poznati citat iz jedne od njih.
Dvije kratke i dopadljive simfonije Luke Sorkočevića, četvrta i sedma, izvedene sunakon stanke, a čitav koncert zaokružen je Papandopulovom skladbom "Hommage à Sorkočević" za simfonijski orkestar, koja se, slično kao i prva skladba večeri, temelji na motivima iz Sorkočevićevih simfonija.
Brojni Dubrovčani odazvali su se obilježavanju godišnjice svojeg poznatog sugrađanina, pa je gledalište u Dvorubilo prepuno, a među publikom se osjećalaobljetničarska i slavljenička atmosfera. U skladu s prigodom, skladbe izvedene na koncertu bile su vedre, pitke i prikladne za opušteno slušanje, a ugodnom jeugođaju, osim samih skladbi, svakako doprinio i Dubrovački simfonijski orkestar svojim izvedbama. Orkestar je pažljivo odgovarao na sve dirigentske upute te su skladbe tehnički izvedene vrlo korektno i precizno, a stilski u okviru odmjerenosti i elegancije, čime je na lijep načinobilježena Sorkočevićeva obljetnica.