Efektan i poletan prvijenac šibenskih nasljednika splitskih Đavola i Daleke obale

Da imamo veće i trajnije uspjehe novih pop-rock sastava, Parni valjak i Prljavo kazalište ne bi i danas bili najpopularniji hrvatski bendovi. Takav poredak, da ne navodim još neke domaće rock bendove čija je popularnost proporcionalna dužini djelovanja, vjerojatno neće promijeniti ni šibenski BluVinil koji debi albumom "Apaši" pokušavaju zapasati nekadašnji teritorij Đavola i Daleke obale, a čujni su i odjeci Filma i Indexa.

Kao i prije dvije godine u slučaju makarskih Rezervi, a koji su na debiju "Ravno u zamku" uspjeli pronaći dodirne točke Psihomodo popa, Đavola, Zvijezda i ranih Pipsa, tako ni ljepljive pjesme BluVinila s retro-modernim štihom u poletnoj produkciji također mladog Šibenčana Tomislava Dugandžića, redatelja spota, i producenta Antonina Šimića, nisu upitne kvalitete.

Pomalo je problematično naviknuti se na šuškanje u pjevanju Mateja Nakića, ali to nije presudno za opći dojam, tim više što su BluVinilovci mladi dečki, a to je bolno rijetko u postavama "mladih" domaćih rock i pop bendova. "Programatski" naslovni singl "Apaši" radijski je megahit, a to vrijedi i za još tri-četiri pjesme ovog benda koji lako i vješto barata gitarama i melodijama, kad zatreba i na tragu psych-popa i Merseybeata zbog čega bi na BluVinilovce mogao biti ponosan i Siniša Škarica, legendarni diskografski urednik i basist šibenske rock & soul grupe Mi.