Elina Garanča: 'Nakon uloge Carmen napokon su me počeli shvaćati ozbiljno'

Jedna od najvećih opernih zvijezda današnjice, letonska mezzosopranistica Elina Garanča konačno će nastupiti u Zagrebu. Nakon dva neuspjela pokušaja u listopadu i ožujku tijekom prošle koncertne sezone, 21. siječnja u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski zakazan je novi, ali ipak prvi susret jedne od naprepoznatljivijih lica i glasova svjetske operne scene i zagrebačke publike. Elina Garanča rođena je u glavnom letonskom gradu Rigi, a vrata glazbenog svijeta otvorili su joj majka, vokalna pedagoginja, i otac, zborni dirigent.

Treća sreća

Školovala se na Glazbenoj akademiji u rodnoj Rigi, a prvi značajniji nastup imala je 1998. kad je u samo deset dana spremila ulogu Giovanne Seymour u Donizettijevoj operi “Anna Bolena”. Danas se može pohvaliti nastupima u najvećim opernim kućama diljem svijeta.

U Zagreb dolazi u pratnji korejskog tenora Ho-yoon Chunga, a na programu su djela Čajkovskog, Saint-Saënsa, Bellinija, Bizeta i dr. Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije ravnat će njen suprug, dirigent Karel Mark Chichon.

• Možemo reći da je vaš skorašnji nastup u Zagrebu “treća sreća”. Kako to da ste otkazali čak dva prethodno najavljena koncerta?

- Riječ je doista o nepredviđenim životnim okolnostima. Prvi put koncert sam otkazala zbog trudnoće, a drugi put sam se razboljela. Ovaj se put zaista nadam da će sve proći prema planu i da napokon dolazim u Zagreb. Kod nas u Latviji kažu da je treći put najbolji put!

Neostvarena glumica

• Jedna ste od najvećih opernih zvijezda, no zapravo ste željeli biti glumica?

- Htjela sam upisati dramsku akademiju, ali sam pala na prijemnom ispitu. Moji roditelji su glazbenici, svirala sam klavir od pete godine i glazba me neprestano okruživala. Kako nisam uspjela s glumom, a i dalje sam željela biti na sceni, odlučila sam raditi mjuzikle. U to vrijeme, 90-ih godina, nešto takvo u Rigi nije bilo moguće. Onda sam jednoga dana počela pjevati s majkom i rekla: Ok, bit ću operna pjevačica! Mislila sam da imam potencijala za zbor ili za druge, treće uloge. Nikada nisam sanjala da ću imati ovakvu karijeru.

• Uloga u Bizetovoj operi “Carmen” u njujorškoj Metropolitan Operi lansirala vas je u zvijezde. To je najgledanija izvedba “Carmen” u povijesti, budući da je prijenos u više od 1000 kinodvorana diljem svijeta pratilo skoro pola milijuna gledatelja. Hvalila vas je i kritika i publika, no rekli ste da to nije vaša uloga iz snova. O kojoj ulozi sanjate?

- Ne, nije. Uloga Carmen obično je jedan od ciljeva, ali nikako krajnji cilj. Moja uloga iz snova bila bi uloga Amneris, kćerke egipatskog faraona u Verdijevoj “Aidi”. Još uvijek se nadam da ću je jednoga dana i ostvariti. Često je gledam doma, ali primijetila sam da moj glas, moj fizički izgled, ali i emotivni svijet u ovom trenutku još uvijek nije spreman za tu ulogu. O Carmen se toliko puno pisalo i govorilo vjerojatno upravo zbog toga što ja nimalo nisam nalik Carmen. Ja sam sa sjevera, iz Latvije, gdje ljudi misle da vlada vječni snijeg, a bijeli medvjedi i pingvini šetaju ulicom. Osim toga, imam plavu kosu i plave oči, visoka sam i snažno građena te za većinu ljudi više nalik vikingu nego južnjakinji španjolskog podrijetla. Mislim da su ljudi upravo zbog toga posvetili mnogo pažnje toj ulozi.

Izbirljiva sam

• Koliko su se vaše uloge promijenile nakon Carmen?

- Uloga Carmen stavi vas na jednu drugu policu i priskrbi vam drukčiji status. Svi kažu: “Da, Mozart je divan, Rossini je divan”, ali zapravo ste stavljeni u jednu kutiju. Postoje mnogi izvođači koji su zarobljeni u nekom repertoaru. Pjevala sam i Mozarta i Rossinija, ali nakon uloge Carmen dosta se toga promijenilo i odjednom vas svi gledaju drukčije. Postanete žena i kao da tek tada shvate da nosite suknju umjesto hlača. Nakon te uloge počeli su mi nuditi drukčiji repertoar.

• Rekli ste da ste vrlo zahtjevna i izbirljiva osoba. Što to točno znači?

- Izbirljiva sam prema mnogo čemu jer sam perfekcionist. Ja sam svoj najveći kritičar. Puno razmišljam o svojim nastupima i čak ako dobijem odlične kritike, a ja mislim da sam neki djelić zeznula ili odradila na drukčiji način od onog na koji sam željela, nisam zadovoljna. Zapravo budem toliko uzrujana da mi to obično pokvari cijelu večer. Uvijek sam jako dobro pripremljena na svim probama i kada vidim da netko nije, shvaćam to kao nepoštivanje svih ostalih.

• Prije dvije godine izdali ste album “Habanera” kao hommage Španjolskoj. Posebnu pozornost posvetili ste zarzueli. O čemu se zapravo radi?

- Zarzuela je španjolska forma operete. To su obično vrlo jednostavne teme o ljubavi, selu, ljudima i skrivenim odnosima. Iako je jako zahtjevna za izvođenje, ne doživljava se dovoljno ozbiljno. Primjerice, postoji nevjerojatan broj riječi koje morate jako brzo izgovoriti. Za upoznavanje sa zarzuelom zaslužan je Placido Domingo, ali i moj suprug.

• S vama dolazi i korejski tenor Ho-yoon Chung. Možete li nam reći nešto o njemu?

- Ho-yoon Chunga prvi put sam čula u Beču i mislim da ima nevjerojatan potencijal. Njegov glas zvuči talijanski i jako je fleksibilan s repertoarom. Nadam se da će se svidjeti i hrvatskoj publici.