FESTIVAL KOJI JE SRUŠIO MILOŠEVIĆA I OSVOJIO EUROPU Legendarni Exit širi se na Hrvatsku?

Uz Damona Albarna, Suede i Pet Shop Boyse najveće zvijezde festivala su najpopularniji svjetski DJ-i; Skrilexx, Carl Cox i megapopularni house dvojac Disclosure

Dušan Kovačević je čovjek s planom.

Do jubilarnog 15. izdanja Exita ostalo je samo petnaest dana i sada ga je gotovo nemoguće privesti na razgovor. Između dva od čitave gomile sastanaka koji su mu postali svakodnevica, Kovačević, inače jedan od trojice osnivača i sada direktor festivala koji je postao i službeno najbolji u Europi, uhvatio je vrijeme za kratki telefonski razgovor i potvrdio nam kako je od prvog dana sanjao i radio na tome da Exit postane najvažniji festival regije, ali i čitavog kontinenta.

I da ozbiljno razmišlja o tome da Exit proširi i na Hrvatsku.

Danas, priča nam, kad pogleda što se sve dogodilo od te 2000., kad su na prvom Exitu studenti i intelektualci rušili Miloševićev režim, teško je mogao predvidjeti do kojeg će razmjera festival narasti.

Ali da, imao je plan, kaže.

“Tada nam je jedino bilo bitno da mladi ljudi, koji su se jednostavno morali pokrenuti, postanu aktivni sudionici stvaranja novog političkog doba. Ali sjećam se da sam, kad smo pripremali projekt Exita za gradske vlasti Novog Sada, negdje napisao da želim festival pretvoriti u jedan od pet najuspješnijih u Europi. Eto sada smo i to nadmašili – kaže Kovačević podsjećajući na nagradu koju su dobili lani.

energija i magija EFA je lani Exit proglasila najboljim festivalom u Europi, a na temelju glasova oko 620 tisuća festivalskih fanova i čak 200 glazbenih kritičara i novinara.

“Energija koja se oslobađa ovdje u susretima oko 200 tisuća mladih, koliko ih ove godine ukupno očekujemo, stvara magiju koja Exit čini posebnim događajem”, kaže Kovačević.

Ta komponenta društvene odgovornosti koju Exit nosi u svojoj DNA od prvog dana čini ga, smatra on, posve drugačijim i boljim od običnih isključivo komercijalnih festivala.

A za sve je, na neki groteskni način, ‘zaslužan’ upravo Slobodan Milošević.

Jer ideja o Exitu, svoj oblik i energiju koja ga i čini slavnim i danas, počela je dobivati nakon što je NATO bombardirao Srbiju. Aktivisti Studentske Unije u Novom Sadu organizirali su prosvjedni marš pod nazivom ‘Šakom u glavu’ u sklopu kojeg su organizirali videoprojekcije rata u bivšoj državi, razaranja i izbjeglica koje su nazivali plodovima Miloševićeva režima.

Dvadeset je tisuća studenata marširalo na trasi dugoj 80 kilometara od Novog Sada do Beograda.

A onda je službeno zaživio i Exit. Od lipnja do listopada 2000. organizirano je stotinu dana demonstracija za kojih je 200 tisuća ljudi u Novom Sadu sudjelovalo na akademskim tribinama, predstavama, koncertima i druženjima koji su prerastali u danas mitske tulume.

Dva dana prije izbora, i kasnije konačnog Miloševićeva pada, prisjeća se Kovačević, završavao je i prvi Exit, a posljednji party nosio je znakovito ime ‘Exit system virus’.

Godinu dana kasnije počeo je i prvi pravi službeni Exit – privukao je oko 250 tisuća mladih iz cijele regije i izvođače poput Atheist Rapa i Darkwood Duba, a sve ostalo je, kako se u ovakvim prilikama često kaže – povijest.

Sljedeće godine Exit se s obale Dunava prvi put preselio u Petrovaradinsku tvrđavu, a ostao je zapisan kao proslava pada Slobodana Miloševića i otvaranja Srbije ostatku svijeta nakon doba izolacije. Nastupili su tada jako popularni Finley Quaye i Kosheen, ali prvi put i izvođači iz ostatka regije poput Darka Rundeka i KUD-a Idijoti.

Kao i tada, kaže Kovačević, i sada su im najbitniji mladi posjetitelji.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA