Tek sada kad vidim koliko ljudi sudjeluje u organizaciji ovog festivala, shvaćam koliki sam dio posla prije uvijek odrađivao praktički sam - rekao mi je vidno raspoloženi Mate Škugor, osnivač Terraneo festivala , kada smo se u kasno popodne, dok je sunce neumoljivo pržilo, a rijeke kampera tek pristizale, sreli na ulazu u prostor bivše vojarne Bribirski knezovi gdje je u utorak počeo trenutno najpopularniji festival na Jadranu.
Pitam Matu i što mu se na Terraneu najviše sviđa, teško mu je izdvojiti samo jedan bend, no na kraju se ipak odlučuje za tercet Future of the Left - Jon Spencer Blues Explosion - Swans koji nastupa zadnji dan na drugom po veličini, Aqua stageu.
- Napiši zapravo da mi je cijeli ovogodišnji line-up Aqua stage jako drag - dodaje.
I ne mogu se više složiti s njim, jer već prvoga dana drugog izdanja Terraneo festivala Aqua stage bio je mjesto na kojem sam se najviše zadržala, iako su nominalno najveće zvijezde nastupale na glavnome, Terra stageu.
Fulali desetljeće
Prva koju smo pogledali na Aqua stageu bila je britanska kantautorica Anna Calvi. Krhka pjevačica u društvu gitare na stageu djeluje pomalo sramežljivo, odsvirala nam je i obradu Elvisa Presleyja te “Jezebel” koja je proslavila Edith Piaf, no uspredbe s PJ Harvey ipak su bile malo pretjerane. Uslijedio je The Notwist, bend koji je već nastupio na dva Žedno uho festivala i s čijim smo repertoarom dobro upoznati, a možda i najbolji nastup na Aqua stageu imali su 65daysofstatic, oko kojih se nije dizala velika prašina u festivalskim najavama, ali su održali lekciju svim instrumentalnim post-rock bendovima kako bi ovaj žanr trebao zvučati. Njihov veliki fan je i Robert Smith iz The Cure, koji su ih prije nekoliko godina vodili sa sobom na turneju. Bila je vrlo dobra odluka poslušati ovaj bend, jer su istovremeno na Terra stageu Friendly Fires zvučali kao da su fulali glazbeno desetljeće.
Zahvala na hrvatskom
Prije njih na istom su stageu nastupili i naši sugovornici, The Ting Tings, koji, kako su mi sami rekli, nisu znali mogu li uopće očekivati ijednog čovjeka na svirci. Dočekale su ih tisuće, a pjevačica Katie zahvalila se govorom na hrvatskom. Simpatičan pop-punk bend, koji osim dva hita (“That's Not My Name” i “Shut Up And Let Me Go”) ipak nema potencijala da održi istu razinu uzbudljivosti tijekom cijelog nastupa.
Kabaretski vokal
Zato su apsolutni “pobjednici” prve festivalske večeri bili Future Islands, koji su u kasnonoćnom terminu nastupili na najmanjem, Aero stageu. Pomalo neočekivano, ovaj electro sastav iz Baltimorea oteo je show svim bendovima prvoga dana, a njihov plesni synth pop nas je oduševio. Gotovo kabaretski vokal pjevača Samuela T. Herringa odlično se uklapao u cijelu priču, a vidjevši vrlo emotivne reakcije publike, bend je produljivao svoj nastup za po jednu pjesmu sve dok planirano vrijeme zaista nije isteklo. Definitivna poslastica prve večeri.
Uspjeh našeg prvog hita bila je mala osveta bivšoj izdavačkoj kući
Katie White i Jules de Martino upoznali su se u Islington Millu u Salfordu, umjetničkom centru u industrijskoj četvrti gradića pored Manchestera, gdje su i osnovali bend. 2008. izdaju debi album “We Started Nothing” koji se prodao u više od dva milijuna primjeraka, a legenda kaže da je veliki hit “That’s Not My Name” nastao kao odgovor izdavačkoj kući koja je odbila njihov prvi bend...
- Tako je. Prije The Ting Tingsa bili smo u bendu Dear Eskiimo, potpisali smo ugovor s Mercury Records, no u godinu dana promijenili su kompletan menadžment koji više nije računao na nas. Bili smo tada u ranim dvadesetima, kada još uvijek nemaš dovoljno vjere u sebe, pa smo napisali pjesmu o tome kako je to kada se osjećaš nevidljivim. Umalo smo tada odustali od bavljenja glazbom, no uspjeh ove pjesme bila je slatka, mala “osveta”.
Vaš novi album “Sounds From Nowheresville” mješavina je različitih žanrova i jednom ste izjavili da ste namjerno htjeli da zvuči kao playlista. Zašto?
- Ne mislimo da su albumi mrtvi, no mladi ljudi ne slušaju muziku na način kako smo mi to radili - nemaju kolekciju ploča, već biraju glazbu nasumce - Abbu i Led Zeppelin, boy bendove i punk bendove, i sve to nalazi se na jednom playeru. Teško mi je to shvatiti i zato smo odlučili pokazati kakva je zapravo glazba danas - sve je brendirano, ispolirano, napravljeno s ciljem da se što bolje prodaje na tržištu, a naš novi album utoliko je potpuno anti-brendovski.
Koliko je Manchester utjecao na vašu glazbu?
- Jako volimo sve bendove iz Manchestera, Smithse, Joy Division, Oasis... no nekako smo uspjeli stvoriti muziku koja zvuči totalno ne-manchesterski (smijeh). Možda je to stoga što volimo i Talking Heads, Blondie i Tom Tom Club i vjerojatno smo pokupili više tih utjecaja. Manchester je inače genijalan grad, nije velik, ali ima vrlo snažnu glazbenu industriju i kao novom bendu dao nam je ogromnu podršku - od lokalnog radija do lokalnih promotora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....