Glazbeni dnevnik frontmena Green Daya korone donosi četrnaest obrada, od Lennona do Kim Wilde

Bilo je načina da korisno utrošite vrijeme koje vam se stvorilo zbog proljetne karantene, a sada i jesenskog "mekog" lockdowna koji bi tijekom siječnja mogao postati "tvrdi". Mogli ste više kuhati, a manje zbog neodlaska u restorane kukati.

Čitati, kad se ne može po birtijama skitati. Slušati glazbu doma, kad se ne može uživo. Na svježem zraku biciklirati, trčati ili hodati, kad ne možete teretane pohoditi. Moglo se i još se može svašta, unatoč mnogim restrikcijama zbog pandemije Covida-19, pa su i neki glazbenici snimili albume koje ne bi da nije bilo karantene.

Asistiranje iz benda

Tako se Nick Cave zatvorio u Alexandra Palace da bi iz te svoje "crkve" iznio božanstveni live album bez publike, Taylor Swift s braćom Dessner iz The Nationala i drugim suradnicima objavila po svemu drugačiji "folklore" čiji je nastavak "evermore" nedavno ugledao svjetlo dana, a Jeff Tweedy sa sinovima snimio "Love is The King" o kućnim radostima. Primjera ima još, a jedan od njih je i "No Fun Mondays" Billieja Joe Armstronga.

Sve je započelo u ponedjeljak 23. ožujka na YouTube kanalu grupe Green Day kao Billiejev lockdown session s obradom "I Think We're Alone Now", bubblegum-pop hita sastava Tommy James And The Shondells iz 1967. godine s kojim se dva desetljeća poslije proslavila tada šesnaestogodišnja pop zvjezdica Tiffany. "Ako već moramo biti u izolaciji, najvažnije je da i u samoći ostanemo zajedno", izjavio je Armstrong uoči emitiranja tog videa.

Zapravo, snimanje se iz tjedna u tjedan zbivalo u Jingle Town Recordingu čiji je Studio B za svoje potrebe ranije otkupila grupa Green Day, Armstrongu je glavni asistent i bubnjar na tri pjesme bio njihov tonski inženjer Chris Dugan, a na po jednoj pjesmi su pripomogli basist Bill Schneider i gitarist Jason White. I tako je četrnaest ponedjeljaka za redom Armstrong izbacivao po jednu obradu da bi ih sada okupio na albumu "No Fun Mondays".

Podsjetnika radi, Green Day su tijekom karijere efektno obradili "My Generation" The Who, "Tired Of Waiting For You" The Kinksa, "I Fought The Law" Sonnyja Curtisa (koju su proslavili i The Clash), "Working Class Hero" Johna Lennona, a zajedno s U2 i "The Saints Are Coming" The Skidsa. Prije sedam godina Armstrong je s Norom Jones obavio sjajan posao na albumu "Foreverly" (2013), kolekciji tradicionala koje su The Everly Brothers obradili na albumu "Songs Our Daddy Taught Us" (1958), a s Duganom, Schneiderom, Whitom i Mikeom Dirntom, basistom Green Daya, ima i bend The Coverups.

Suštinski ispravan momak

Dakle, "No Fun Mondays" nije novum u Armstrongovoj karijeri, ali je zabavno slušati kako uspijeva u pitku cjelinu uklopiti pjesme izvođača u rasponu od Alda Caponija preko Johna Lennona do Johnnyja Thundersa. Povrh toga, teško je odoljeti načinu na koji povlači znak jednakosti između srži punka i suštine popa.

I za kraj, koliko god "No Fun Mondays" bio nepretenciozan album obrada, čujna je sociopolitička nit koja spaja "Gimme Some Truth" Lennona, "New England" Billyja Bragga, "Police On My Back" The Equalsa (ovdje sličniju verziji The Clasha), "War Stories" The Starjetsa, "Not That Way Anymore" Stevea Batorsa (iz Dead Boysa) i "Corpus Christi" The Avengersa ili emociju zajedništva u osamljenosti iz "I Think We're Alone Now", "Kids In America" Kim Wilde, "Whole Wild World" Wreckless Erica i "You Can't Put Your Arms Around Your Memories" Johnnyja Thundersa.

Dobar glazbeni dnevnik iz karantene jednog suštinski ispravnog momka jer baš takav je dojam Armstrong ostavio na mene tijekom druženja prije koncerata Green Daya 1996. i 1998. u Ljubljani.