IAN ANDERSON 'Kada sam bio mladić, rekao sam si da želim biti netko koga će i u starim danima slušati brojne generacije. I, eto, mislim da sam uspio'

Jethro Tull, kultni britanski progresivni rock bend, nastupa 13. listopada u zagrebačkom Domu sportova u sklopu turneje kojom slave 50 godina od objave prvog albuma.

Britanski bend najpoznatiji je bio krajem 70-ih godina kada su ih proslavili posebna boja glasa njihova frontmena Iana Andersona te frula koju su koristili u gotovo svakoj pjesmi. Tijekom karijere prodali su više od 60 milijuna ploča i snimili su 21 studijski album, od kojih je posljednji “The Jethro Tull Christmas Album”, koji su objavili 2003. godine.

U sklopu turneje kojom slave 50 godina na sceni odradili su više od 50 koncerata diljem SAD-a i Europe, a ovo će im biti četvrti put da u svojoj karijeri nastupaju u Zagrebu. Razgovarali smo s njihovim pjevačem Ianom Andersonom koji nam je najavio što obožavatelji mogu očekivati na zagrebačkom koncertu te koliko se njihov stil sviranja promijenio u posljednjih 50 godina.

Kako napreduje turneja?

- Prošli smo SAD i dobar dio Europe. U pravilu su to bili samostalni koncerti, ali tu i tamo smo nastupali i na festivalima. Ipak, sada nam slijedi Zagreb i to će biti pravi show, baš onakav kakav želimo. Svirat ćemo naše ranije radove iz prvih deset godina našeg postojanja. To je bilo vrijeme kada je svijet saznao za Jethro Tull i naši najstariji fanovi nas se sjećaju upravo po tom razdoblju iz 70-ih godina.

Ovo će vam biti četvrti put da nastupate u Hrvatskoj. Zašto ste odabrali Zagreb za ovu turneju?

- Nismo ga mi odabrali, to je sve dogovor naših izdavača i lokalnih promotora. Da se mene pita, ne bismo tako mnogo putovali, nego bih više bio u svojem toplom krevetu. Nisam više tako mlad i nemam snage da cijeli tjedan provedem na turneji. Uostalom, došao sam u fazu života kada se želim više posvetiti obitelji. Kada bih mogao birati, onda bih imao koncerte svaki petak, subotu i nedjelju pa ostatak tjedna bio kod kuće. I tako sve dok ne umrem.

Sjećate li se onda prijašnjih nastupa u Zagrebu?

- Pa i ne baš. Sjećam se jedino nastupa 1974. godine, ali tada je to sve bila Jugoslavija. To je bilo drugo vrijeme, druga kultura, druga situacija. Koliko znam, danas je bolje u svim tim zemljama. Što se tiče mojeg dolaska u Hrvatsku, u Zagrebu ću biti samo jedan dan. Doći ću rano ujutro, smjestiti se u hotel, malo vidjeti grad, održati koncert i drugi dan ujutro letim dalje za Beograd.

Znači niste više onaj roker s početka karijere?

- Gledao sam neki dan stare videe s početka karijere. Imao sam 20 godina i na svakom nastupu je bilo tako puno energije i života. Sjećam se kada smo nastupali kao predgrupa Led Zeppelinu pa sam dva sata mogao trčati s jednog kraja pozornice na drugi. Ali tom bendu je nedostajalo nešto. Jedna sofisticiranost i osjećajnost, jedna posebna vrsta interpretacije glazbe. Zato danas inzistiram na koncertima gdje ljudi sjede i slušaju. Nisam više za stadione i sportske dvorane, to vrijeme je prošlo. Želim da ljudi sjede i uživaju u glazbi.

Koja je tajna za ostanak na sceni 50 godina?

- Imam jednu prednost, a to je da sam glazbenik. Da sam tenisač, morao bih se umiroviti sa 35 godina. Kao glazbenik mogu svirati i nastupati sve dok ne umrem. To je prva stvar. Drugo, kada sam bio mladić, slušao sam starce kako sviraju. Nisam volio tu pop glazbu, nego sam slušao jazz, blues i folk, glazbu koja može biti vječna. Rekao sam si tada da jednoga dana želim biti taj starac, netko koga će i u starim danima i dalje slušati brojne generacije. I, eto, mislim da sam uspio.