Ima u njihovim pjesmama i napetosti i sloma živaca, ali i toplih emocija

Naziv benda Black Country, New Road sugerira da dolaze iz neke američke pripizdine i sviraju južnjački ili country-rock, no takva pomisao daleko je od činjenice jer posrijedi je londonski sastav čija su nagnuća prilično avangardna. Njihov debi "For The First Time" (2021.), doduše, bio je u dosluhu s američkim sastavima, ali onima poput Slinta ili Pere Ubua, a potom i s Krautrockom i jazz-rock fuzijom. Njihov je naum, govorili su što u šali što u zbilji, postati uspješni poput Arcade Firea. Ako se netko nakon debija "For The First Time" na to i nasmijao, nakon drugog albuma "Ants From Up There" takva pomisao zvuči prilično uvjerljivo jer je na njemu taj muško-ženski septet fascinantno raširio instrumentarij i glazbene ideje. Doista nalik Arcade Fire, ali i Sufjanu Stevensu.

I dalje to nije komercijalna pop-glazba za idiotske plesne podije, no ako su s debijem dospjeli do četvrtog mjesta britanske top-liste najprodavanijih albuma, "Ants From Up There" mogao bi dobaciti i više i šire. A postoji i nešto što se zove distinkcija pa kad svi trče u jednom smjeru, nije bedasto trčati u drugome, a upravo to čine Black Country, New Road koji se prilično izdvajaju od matrice britanske pop i rock-glazbe. Ima u njihovim pjesmama i simfonijskog popa, odjeka psihodelije, čak i jazza, post-rocka i indie-folka s klezmer motivima, napetih trenutaka i sloma živaca, ali i krasnih melodija i toplih emocija. Black Country, New Road nisu upali u glasovitu "zamku drugog albuma" jer "Ants From Up There" dojmljiviji je od debija "For The First Time", ali veliki je problem to što je pjevač Isaac Wood, kako je i najavio, napustio bend početkom godine. Kako dalje bez pjevača? Tko će preuzeti Isaacovo mjesto za mikrofonom? Mogu li Black Country, New Road pronaći novi put ili će završiti u slijepoj ulici?