Premijerom opere "Suzanina tajna" Ermanna Wolf-Ferrarija (Rim 1911.), opera Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu završila je 5. srpnja u Klovićevim dvorima ovaj dio sezone. Danas rjeđe izvođena, ova operica u trajanju od kojih pedesetak minuta, nekad je bila hit, stigavši i do Metropolitana pod Toscaninijevim vodstvom, koji je vodio i rimsku praizvedbu. Uvijek se svidjela publici, pa tako i današnjoj zagrebačkoj, iako nikad nije ušla u umjetnički kanon glazbene scene. No zato je bila i ostala bizarna posveta duhanskome dimu, cigareti, kao izvoru ženskog zadovoljstva koje jedan ljubomorni suprug bjesomučno ganja, zamijenivši ga za ženina ljubavnika!
Ne znam što će na to reći svi današnji mogući protivnici pušačkoga poroka, pa i oni službeni, koji na kutijama cigareta zastrašujućim porukama upozoravaju na duhanske pogubne posljedice, tek publika je zdušno aklamirala to uprizorenje 50-minutne glazbene komedije predviđeno za još nekoliko izvedbi u istoj večeri sa "Stancem" Jakova Gotovca. Bez ikakve stilske, dramaturške ili bilo koje druge poveznice, osim da se popuni vrijeme cjelovečernje izvedbe!
Kako god bilo, tajna grofice Suzane iznimno je uspješno režirana komorno komična opera kojoj je redateljica Saša Broz udahnula pregršt scenskoga šarma, obilje domišljatih dosjetki, prirodnost igre četvero sudionika, što je kod nas poprilična rijetkost u tom žanru. Rekla bih manje je više, kad je riječ o opernoj komici u dobro korištenom otvorenom prostoru s minimumom domišljate scenografije u prilagođenom art deco stilu Sare Haas i kostimima Mie Popovske i ostalih priređivača. Sretna okolnost izvrsni su protagonisti bez glumatanja, lijep lirski sopran mlade i pristale Josipe Bilić (toplo i muzikalno otpjevana završna arija) te moćan bariton glumstvenog Matije Meića. Ostvarili su pravu glumačku kemiju, a spretno su im pomagali u nijemim ulogama sobara i sobarice (također ljubitelja duhana) Andrija Nazlić i Gloria Dubelj, kojima je redateljica dala istaknut i dobro korišten prostor.
Izvedbu je vodio danas već dirigentski veteran Ivo Lipanović, s dobrim orkestrom u sigurnom dosluhu s pjevačima, ističući raznolike utjecaje Wolf Ferrarijeva orkestralna sloga u nizu od starog Pergolesija sve do autorovih uzora Wagnera, Verdija i Puccinija, čiju slavu i značaj ipak nije dosegnuo. Usprkos ne baš bezazlenoj temi, koja je u vrijeme nastanka djela očito preferirala radije duhan nego preljub(!), "Suzanina tajna" nosi neku ljupkost bračnih nesporazuma, dakako na opernoj sceni.
