“Sjećam se da je publika bila fantastična i da je strujala neka stvarno dobra energija”, izjavljuje Joshua Redman, vrsni saksofonist, prisjećajući se svog gostovanja 2007. na Zagreb Jazz Festivalu.
“Sretan sam što mogu svirati u cijelom svijetu i općenito pred izvrsnom publikom, ali taj put u Zagrebu se osjećao optimizam u zraku. Kao da sam osjetio da je publika uistinu bila gladna jazza. Vjerujem da smo zato pružili energičan nastup. Također mi je u sjećanju ostalo urezano gostoprimstvo Dražena i njegova tima (Dražen Kokanović, direktor tadašnjeg Zagreb Jazz Festivala, op. a.). Stoga mi je drago da me se opet sjetio.”
Joshua Redman opet dolazi u Hrvatsku, u Rovinj, gdje će ujedno u petak 8. srpnja otvoriti ovoljetni Rovinj Jazz Festival sa svojim kvartetom.
Kao netko tko nema klasičnu jazz naobrazbu, u jednom intervjuu ste izjavili da je danas jazz edukacija glavni dio ‘ekologije jazza’. Žalite li što se niste educirali u mladosti?
- I da kažem da žalim, to ništa ne znači i ne mijenja stvar. Možda sam sretan što su se dogodile neke druge stvari koje su me dovele do toga da postanem profesionalni jazz glazbenik iako o tome nisam ni sanjao u mladosti. Da sam znao, sigurno je da ne bih propuštao neke važne lekcije u školi.
Bio bih spremniji, uvježbaniji, fokusiraniji i vjerojatno bih se lakše nosio s kritikom, jer kad si mlad, puno brže se razvijaš i prilagođavaš, mozak ti je fleksibilan i neopterećen. Sigurno je da imam prilično dobro obrazovanje jer sam na neki način možda i profitirao time što nemam klasičnu glazbenu naobrazbu. To me natjeralo da više slušam i obraćam pozornost na one s kojima sviram.
Nije li s druge strane riskantno glazbeno školovanje za mlade ljude, odlučiti se biti profesionalni glazbenik uz toliku konkurenciju?
- Nije lako ni meni koji sam etablirano ime. Imao sam sreće što su mi neke suradnje došle na vrijeme i što sam uopće imao sreće ostvariti ih. Mnogi nemaju tu sreću. Uz sve, to nije nimalo lagodan život, biti non-stop na turneji, ali s druge strane, ne ulazite u jazz glazbu zato da biste bili bogati, uspješni i imali lagodan život. Ulazite jer vam glazba daje smisao, jer vas inspirira i daje vam snagu. To je poziv. Nešto dobivate natrag od te improvizirane glazbe što nije materijalno mjerljivo.
Povezujete se s drugim glazbenicima na način koji ne možete nikako drukčije iskusiti osim da se time bavite. Nekako se čini da ne mogu odgovoriti na pitanje što znači biti glazbenik danas. Svakih deset godina svijet se kompletno promijeni, stalno se ispisuju nova pravila. Ima li danas više mogućnosti za mladoga glazbenika nego u vrijeme kad sam ja počinjao, ne mogu reći sa sigurnošću, no ipak mi se čini da ih danas ima više. Znat ćemo za deset godina. Danas se ljudi lakše povezuju i komuniciraju nego u vrijeme kad sam ja počinjao.
Ono što primjećujem je to da su mladi jazz glazbenici sve bolji, da su ozbiljni i fokusirani iz pravih razloga, da žele raditi predivnu glazbu i da, isto tako kao što sam i ja nekad, ne prestaju navirati u New York.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....