Kako je Poreč pretvoren u svetište jazza

Četiri dana 2. Valamar Jazz Festivala pretvorilo je Poreč u svetište jazza. Organizatori su lukavo za uvertiru ponudili Massima Savića u Lapidariju, program koji je bio neka vrsta “uvoda u materiju”, a čak su i rijetki skeptici bili iznenađeni ozbiljnošću i ponesenošću Massimovih interpretacija znanih jazz standarda, kao i idiličnim aranžmanima domaćih pop-pjesama Kristijana Terzića te bendom koji je svake večeri svirao do sitnih sati na after partyjima u dvorištu predivne vile Polesini.

Žanrovski miks

Drugi dan počelo je za ozbiljno. Jazz gerila, mladi talijanski trio gitarista Marija Binachija, mijenjala je pozicije po Poreču i dopodne i popodne, širila je nemir, a navečer je u predivnom ambijentu Eufrazijeve bazilike Tamara Obrovac s Transhistria Ensembleom, pojačanim češkim gudačkim kvartetom Epoque, odradila jedan od najboljih koncerata u karijeri. Kovitlaci mediteranskih glazbenih izričaja proizveli su sjajnu atmosferu vrlo intenzivenog koncerta koji je, nažalost, trajao samo sat vremena.

Koncert koji je uslijedio potom, onaj Richarda Gallian, bio je čudesno iskustvo za sve poštovatelje naslijeđa Astora Piazzolle. Najbolji svjetski harmonikaš sa svojim je Piazzolla Forever Septetom s tango Nuevo komadima doveo atmosferu do usijanja, a publika je klicala za još, frenetično kao na kakvom stadionu.

Drugi je dan pokazao da je festival koncepcijski nudio različite žanrove. Portorikanac Miguel Zenon, mladi saksofonist, sa svojim je kvartetom ponudio zahtjevne, briljantne obrade manje znanih starih portorikanskih kompozitora.

Krenuli su od ludih latino ritmova, ubrzo su se oslobodili tih spona i fenomenalno odsvirali početno vrlo lijepe i privlačne melodije kao u kakvoj brzoj školi jazz improvizacije. Tania Maria, brazilska jazz diva, koja je svirala nakon toga, bila je neka vrsta razrješenja silnih napetosti koje su ostale iza fascinantnog Zenona.

Ples za kraj

Samba je njezino oružje, a publika je tu nešto lakšu jazzianu također dobro prihvatila, a pod borovima oko bine na otoku Sv. Nikole sasvim se nesputano zaplesalo.

Zadnji dan publiku je plesom potpalio i Funk Unit Šveđanina Nilsa Lundgrena, bend koji bi pozitivnim vibrama razdrmao i mrtve. Funku je prethodio nastup veličanstvenog trubača Toma Harrella, koji je sa svojim kvintetom pružio vrhunsko post-bop muziciranje i nakratko nas uveo u svoj zanimljivi, zagonetni svijet.