KAKO JE ŽIVJELA PRINCEZA YU ROCKA Magi je bolovala od epilepsije, imala težak odnos s majkom, a bila je ludo zaljubljena u Ivu Pogorelića

“Margita Stefanović - za nekog Magi, za nekog Maga, za nekog Magična, za nekog Glazba, za nekog Magija, za nekog Muza, Misao, Moć, Misija - najtužnija je beogradska umjetnička sudbina”, piše u knjizi “Magi - Kao da je bila nekad” srpski novinar i rock kritičar Dušan Vesić.

U svojem najnovijem djelu, koje je kod nas objavljeno u izdanju naklade Ljevak, Vesić istodobno faktografski rekonstruira život “princeze jugoslavenskog rocka”, objašnjava društvene okolnosti u kojima je funkcionirala alternativna scena bivše države te prenosi emociju prema glazbi koja je oblikovala cijelu jednu tadašnju generaciju, ali i mnogo njih koje su odrastale poslije novoga vala.

Osim pet poglavlja priče o umjetničkom duhu, obiteljskim traumama, glazbenoj sceni, slavi, ljubavi, borbi s drogama i smrti, Vesić u knjizi donosi i vrijedne dijelove Magine ostavštine - njezina pisma, koja su sve samo ne obična, pa uključuju razne crtkarije i slike; njezina zapisana razmišljanja o smislu; skenirani projekt koji je nazvala “Virtualna crkva”... Knjiga sadrži i poseban dio naslovljen “Svi tragovi Margite Stefanović”, u kojem je sistematizirao sva mjesta na kojima postoje tragovi njezine umjetnosti, ali i djela drugih ljudi koje je inspirirala “socijalistička princeza”.

Vesić, koji je istu ovu temu djelomično obradio i svojim filmom “EKV - Kao da je bilo nekad” iz 2008. godine, među ostalim piše i o vlastitom odnosu s Magi, pa se tako prisjetio da ga je glazbenica uvijek nagovarala da o njezinu bendu napiše knjigu ili snimi film. “Napravit ću jednog dana film o tebi. To je prvo što sam pomislio kad sam čuo da je umrla. Tri dana do sprovoda prošla su mi kao u bunilu. Samo sam razmišljao o tome da je jednog dana u stvari značilo kad umreš. Ili je tako ispalo. Jednog dana je došlo prebrzo. Nisam bio spreman na to”, piše Vesić.

Grupa Ekatarina Velika krajem osamdesetih godina

U prvim godinama života Magi je bila zdravo dijete. Međutim, u petoj godini dobila je upalu čeonog režnja, tako će mnogo godina kasnije ispričati Marku Stoimenovu. Poslije toga imala je prve napade epilepsije. Takav napad dogodi se kad ćelije moždane kore reagiraju sinkronim izbijanjima električnih impulsa. Postoje različite vrste napada. Kod Magi su napadi bolesti bili rijetki, jednom ili dvaput godišnje. Nekih se sjećala, nekih nije. Neki među njima bili su s trzajima tijela, ugrizom jezika i pjenom na ustima. Liječena je u Domu zdravlja Vračar, ali nisu obavljena detaljnija ispitivanja. Neko vrijeme uzimala je fenobarbiton u tabletama, ali joj terapija nije prijala pa je prekinuta. Nema naznaka da je zamije­njena drugom. Imala je česte glavobolje, bol je znao biti ekstremno jak. Ponekad joj je curila krv iz nosa.

U početku je budila majku noću kad god bi joj se učinilo da krvari. Moglo bi biti da je to radila češće jer je bila željna majčine pažnje. Desa se brzo dosjetila. Rekla joj je da prvo stavi prst u nos, a onda povuče prstom po zidu. Pa ako vidi trag, da je tek onda zove. Kad bi se to zaista dogodilo, majka bi joj zabacila glavu unazad i podigla lijevu ruku. Ne znamo zašto nisu obavljene ozbiljne analize Maginog zdravlja. Ne možemo isključiti mogućnost da se Magina majka stidjela bolesti svoje kćeri i da se ponašala kao da bolest ne postoji.

To bi pristajalo vremenu u kojem se radnja događa. Izgledalo je kao da je to bilo neko novo vrijeme, a bilo je ustvari isto ono vrijeme u kojem se majke stide slabosti svoje djece: ako bi se doznalo da Magi ima epilepsiju, “možda se ne bi dobro udala”. Moglo bi biti i to da su liječnici rekli Desi da bi Magina epilepsija s vremenom mogla nestati pa je Desa naprosto čekala da se to dogodi. Ali nije se dogodilo.

U gimnaziji sva Magina pažnja pripadala je Janji. Kroz nižu i srednju glazbenu školu družila se s Ivom Pogorelićem. Magi je voljela njegovu nepredvidivost. “Odemo mi na takmičenje” - pričat će Petru Popoviću 1989. godine - “posle prve etape neka je druga devojčica prva a ja druga, pa me pitaju: ‘Šta će biti u sledećoj etapi?’. Ja sam uvek govorila: Pa, prva ću biti. I uvek sam bila prva. A kod Ive je faktor neverojatnoće bio mnogo veći. Nije se moglo ništa predvideti. To je ono što ga je mnogo odvajalo od svih ostalih. Ja sam bila jako dobra, a on je bio isto toliko dobar i još nepredvidiv - s deset godina”.

Između Magi i Pogorelića razvio se odnos koji je bio više od ljubavne veze

Kasnije se između Magi i Pogorelića razvio neobičan odnos, nešto više od prijateljstva, nešto čak više i od ljubavne veze. Činilo se kao da je Ivo za Magi na jedan način bio zamjena za oca, koga je rijetko viđala i koji nikad nije bio tu kad je bio stvarno potreban. Bila je oduševljena kad im se pružila prilika nastaviti školovanje u “školi za talente” u Moskvi. Govorila je: “Sve što sam želela u životu bilo je da budem kao Ivo, ili bar blizu njega”. Ionako je već bila ostala bez Janje. Njegov otac je dobio ponudu za projektiranje zgrade televizije u Karakasu i porodica Janjić odselila se u Venecuelu.

Uglješa se upisao na studije arhitekture u SAD-u. Pogorelićevi su rekli “da”, ali Magina majka presudila je da “Margita neće ići”. “Sve sam ostavila zbog nje, a sad da je ne vidim pet godina” - rekla je, i tu se svaka priča završila. Bila je sasvim uvjerena da je njen razlog jači od Maginog. Slava se nije umiješao. Sutradan je Ivo nazvao Magi telefonom. Javila se Desa. “Idi svojim putem” - rekla mu je - “Margita te neće pratiti.” I spustila slušalicu.

Magi je gubitak dvojice važnih muškaraca doživjela kao dvije velike nesreće. Kad znamo da se bila naučila na fiksacije, možemo samo zamisliti koliko su je oba ova gubitka pogodila. Možda je tada počela računati vrijeme po tome koliko ga je provodila bez nekog. To je bilo u ljeto 1977. godine. Ali nesreće uvijek idu u triju. Kad nije mogla ići u Moskvu, Magi se odlučila upisati na Muzičku akademiju u Beogradu. Desa je odlučno odbila. Podredila je cijeli Margitin život sviranju, a onda se naprasno sve promijenilo.

Margita s ocem

Što se, ustvari, dogodilo? U stabilnoj beogradskoj srednjoj klasi, koja je uglavnom počivala na muškarcu koji zarađuje i ženi koja odgaja djecu, svijet oko njega kretao bi se i mijenjao, a njen svijet stalno bi ostajao u mjestu, kod nje se ne bi događalo ništa. U sljedećem stupnju razvoja takvog odnosa, muškarcu, svagda željnom samodokazivanja, dogodila bi se ljubavnica.

U kući Stefanovića dogodio se u najkraćem ovakav scenarij. S obzirom na način života koji je vodio, Ravasi (Magin otac) je u to vrijeme imao paralelnu ljubavnu vezu. U krugovima u kojima je funkcionirao nije nikoga čudilo što je ona bila pijanistica. Desi je to saznanje zadalo dvostruki udarac. Muž joj je bio nevjeran, i to je objašnjavalo njegova stalna odsustva iz kuće i povremene novčane krize - mada su redatelji Televizije Beograd u to vrijeme astronomski zarađivali.

Ali možda ju je više povrijedilo nevjerstvo svijeta u kojem se jedino kretala otkad ju je Ravasi izopćio iz svog svijeta. Taj svijet klasične glazbe, skupljen oko klavira, svijet kojem je po definiciji pripadala kao Magina majka, i gdje se mogla i čuti pokoja njena riječ upravo zato što je Magina majka, zabio joj je nož u leđa. Znala je da svi znaju.

Kad je potom ušla u Maginu sobu, učinilo joj se da joj se i Magin klavir izruguje. Znala je da se više neće moći praviti važna jer je Magina majka. Da više nikad neće moći otići tamo a da ne razumije poglede iz kojih bi se prosipao podsmijeh. A onda će oni progutati Magi, bez nje, i ona će postati ista kao oni. Desin izbor nije bio nimalo lak: ili razvod ili suglasnost za preljub. Shvatila je da je prinuđena na suglasnost. U drugom izboru, koji je išao uz taj, morala je odlučiti hoće li pustiti Magi samu u to, po njoj, očigledno promiskuitetno okruženje, ili će je povući iz njega. Taj izbor bio je naizgled teži, ali je odluku donijela lakše. Magi neće nastaviti školovanje pijanistice. “Sve pijanistice su kurve” - rekla je Desa u obrazloženju. “Neću da mi dete bude kurva.”

U stvarnosti, u jednom kratkom vremenu razišla se od dečka u kojeg je bila beskrajno zaljubljena, od čovjeka koji joj je bio umjetnički autoritet i od svoje vizije ne samo umjetnosti, nego i života. Znala je da Ivu više nikada neće vidjeti i vjerovala je da više nikada neće svirati. Morala je početi život sasvim ispočetka. To bi slomilo mnogo jače od nje, a ona nije bila jaka. U njenoj glavi bio je potpuni košmar. Tad je već sin jednog utjecajnog roditelja gotovo slobodno počeo prodavati heroin u ogromnom stanu svoga oca u centru Beograda.

Magi je brzo saznala adresu. Kad se jednom vratila kući tog ljeta, Desa ju je optužila da “smrdi na seks”. “Sa koliko si njih bila?” - urlala je i počela je šamarati. Magi je šutjela. Bila se skupila u kut sobe i pokrila glavu rukama. Tog časa otkrila je čudan mir u sebi. Koliko dugo jedno ljudsko biće može šutjeti i trpjeti - dok ne pukne?