Dok se njujorški Metropolitan, kao i još neke europske operne kuće, zatvorio, zagrebačka Opera i dalje u koroni, pod strogim mjerama za publiku, radi. Dok one opere koje rade na starom kontinentu u ovo vrijeme pribjegavaju koncertnim izvedbama, u Zagrebu ćemo sutra vidjeti pravu “Carmen”. Dirigenti su Marcello Motadelli i Josip Šego, redatelj je u Zagrebu dobro znan, riječ je o Francuzu Arnaudu Bernardu. U premijernoj podjeli u naslovnoj ulozi je Dubravka Šeparović Mušović, zaljubljeni Don Jose je Mikheil Sheshaberidze, slavni toreador Escamillo je Siniša Hapač, a Don Joseova prva ljubav Micaela je sopranistica međunarodne karijere Lana Kos.
Ona je od ove godine stalna solistica Opere zagrebačkog HNK, a najšira ju je javnost upoznala na svečanosti Dana državnosti ispred kazališta kada je pjevala završni dio Zajčeve opere “Nikola Šubić Zrinjski” zajedno s baritonom Ljubomirom Puškarićem i tenorom Tomislavom Mužekom, zatim ariju Floramye “Daleko m’e biser mora” iz Tijardovićeve operete “Mala Floramye” te “Tvoju zemlju” Alfija Kabilja, nakon čega joj je skladatelj priznao da ga je njezin nastup inspirirao da za nju napiše ciklus pjesama s naslovima ženskih likova iz grčke mitologije prema tekstovima Mate Marasa.
Nastup u Veroni
Micaela iz Bizetove “Carmen” je jedna od uloga koju Lana Kos pjeva u svome međunarodnome repertoaru. Pjevala ju je posljednji put lani u čuvenoj Areni di Verona i inače je treća hrvatska operna pjevačica koja je, nakon Biserke Cvejić i Ljiljane Molnar-Talajić, pjevala u veronskoj Areni. Micaela je u libretu napuštena zaručnica, prezrena zbog ciganke Carmen…
- Riječ je o ulozi koja je posve promijenila moj život. Debitirala sam kao Micaela 2012. godine u Izraelu, na Masadi, i tamo sam upoznala 40 godina starijeg redatelja Giancarla Del Monaca koji je danas moj životni partner. Bizetova Micaela nije vokalno zahtjevna kao jedna Verdijeva Violetta, ali je efektna rola.
Osobno, Micaelu, kojoj je suparnica Carmen, nikada nisam osjećala kao neku plašljivu, skromnu i uplašenu djevojku, kako je nerijetko prezentiraju. Ona u svojoj ljubavi za Don Josea, koji je poludio za Carmen, nadilazi nedaće, čak hoda u planine. Dakle, Michaela se suprostavlja jednom silnom karakteru Ciganke; svi je pritom ismijavaju, ali ona ipak Don Josea odvodi od Carmen – razmišlja Lana Kos koja je i Micaelu pjevala u Areni di Verona.
Temperamentna Varaždinka prije bi po svom optimizmu bila Carmen, međutim nije mezzosopran,već sopran školovan u klasi Lidije Horvat-Dunjko na zagrebačkoj Akademiji.
- Vjerujem da bih mogla otpjevati Carmen. Niste prvi prvi koji pitate… Povijest opere bilježi da su neke sopranistice tamnije boje glasa, poput Marije Callas ili Angele Gheroghiu pjevale Carmen i uvjerena sam da ću jednog dana konačno i ja biti Bizetova Ciganka – tumači sopranistica Kos.
U karanteni
Ovo ljeto pjevala je u Teatru Real Madrid Violettu u “Traviati” i prošla zbog toga dvotjednu karantenu. Postoji li strah od opernih nastupa u koroni, zbog širenja aerosola, što je neizbježno kod pjevanja?
- Dokazao je da je opasnije biti u kafiću i nadvikivati se pored glasne glazbe negoli sjediti u kazalištu i slušati operu. To dokazuje i primjer zagrebačke kuće, gdje opera radi u koroni, a publika dolazi i sve je, zasad, u redu. Naime, operni pjevači imaju naučenu tehniku pjevanja i ne prenose aerosol u dinamici kakva je ona kavanske vike. Rekla bih, sigurnije je biti u HNK nego u kafiću. Kazalište je jedno od sigurnijih mjesta u koroni jer u njemu vladaju vrlo strogi propisi.
Pjevačima koje je strah pjevanja u koroni bilo bi bolje da promijene profesiju, nastavlja sopranistica Lana Kos. Mjesec dana pjevala sam u kraljevskoj operi u jednoj Španjolskoj koja je prožjela teški prvi val korone. Kroz kazalište je prošlo 27 tisuća ljudi i sve je bilo u najboljem redu, dakako, uz mjere.
- Sretna sam što naša kuća ne živi u strahu, već radi sve što je u moći da se održi, pa na taj način i učimo živjeti u ovom vremenu. Opera HNK radi ovih dana i više jer publika hoće glazbu u teškom vremenu; navikli smo, naime, da glazba prati sva razdoblja našeg života, i sretna i tužna - reći će.
Strah od publike
Što je sa strahom koji je uobičajan kod umjetnika, s tremom?
- Slavni pokojni violončelist Mstislav Rostropovič rekao mi je da se samo neznalice ne boje te da pjevač mora uvijek biti u muzici, budući da je ona jedina žena koja vas neće iznevjeriti. Trema znači da ste naprosto odgovorni prema publici. To sam rekla i u emisiji "A strana", koja će biti iduće godine emitirana, gdje sam pjevala “Granadu” i “Neka cijeli ovaj svijet” iz mjuzikla “Jalta, Jalta” – najavljuje sopranistica koja je sa 17 godina debitirala kao koloraturni sopran, kao maloljetna Kraljica noći u “Čarobnoj fruli”, pokazavši glasovne mogućnosti u rasponu od tri oktave.
Na preporuku Mstislava Rostropoviča bili je Nataša Rostova u “Ratu i miru” Boljšoj teatra, nakon čega su uslijedili angažmani u Bavarskoj državnoj operi u Münchenu.
Zasad nije snimila niti jedan CD izvan opernog repertoara.
- Velika mi je želja da snimim CD napolitanska pjesama i ruskih starogradskih - otkriva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....