LEGENDARNI BASIST MINUTEMENA Jasam sredovječni punker od 56 godina iovo je moja 67. turneja

Igrajući se u parku u gradiću San Pedro, lučkom predgrađu Los Angelesa, tada trinaestogodišnji debeljuškasti dječak D. Boon pao je s drveta na svog vršnjaka Mikea Watta koji je slučajno onuda prolazio. Da nije bilo tog neobičnog susreta, vjerojatno ne bi bilo ni Minutemena, jednog od najutjecajnijih američkih post-hardcore bendova koji su 1980. godine osnovala gore spomenuta dvojica, postavši u međuvremenu najbolji prijatelji.

D. Boon je svirao gitaru, Mike Watt bas, a Minutemen je imao ogroman utjecaj na američku hardcore scenu osamdesetih, ali i šire. Na primjer na Red Hot Chili Pepperse, koji su svoj drugi koncert u životu svirali upravo ispred Minutemena. Pogotovo je basist Flea bio veliki fan Mikea Watta, kojem su se Peppersi godinama kasnije odužili posvetivši mu album “Blood Sugar Sex Magik”.

Karijeru Minutemena naglo je prekinula pogibija D. Boona, koji je u zimu 1985. smrtno stradao u prometnoj nesreći u pustinji Arizone, u dobi od samo 27 godina. Boonova smrt bila je velika tragedija za Watta i bubnjara Georgea Hurleyja koji su odmah nakon toga raspustili bend. Mike Watt nastavio je svirati u bendu Dos s Kirom Roessler, basisticom Black Flaga koja mu je jedno vrijeme bila i žena, a zatim su on i George Hurley osnovali fIREHOSE koji se raspao 1994. godine. Mike Watt trenutno svira s bendom The Missingmen, s kojim u subotu 22. ožujka gostuje u Močvari.

Vozi kajak i bicikl

- Okosnica ove turneje je moj četvrti solo album “Hyphenated Man”, koji govori o sredovječnom punk rockeru - meni. Imam 56 godina i ovo je moja 67. turneja, ali još uvijek sam student i mogu još mnogo toga naučiti. To je poruka ovog albuma - kaže Watt, od desete godine života ponosni stanovnik San Pedra.

- Klima, luka, geografski položaj i ljudi. To mi je najvažnije. Odabrao sam živjeti ovdje zbog emotivne privrženosti ovom gradu u kojem sam upoznao D. Boona, jer mi je poznanstvo s njim promijenilo život. Moj otac bio je pomorac, pa gajim i veliku privrženost oceanu. Svakoga dana ustajem u 4.30 ujutro: utorkom, četvrtkom i subotom vozim kajak, a ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom bicikliram. Jutarnji sam tip i na spavanje odlazim u 8 navečer, a samo kada sam na turneji ostajem budan do kasno. Ali prije nastupa obavezno malo odspavam - veselo priča Watt koji, kada nije na turneji, već 14 godina vodi emisiju na lokalnom internetskom radiju, “The Watt from Pedro Show”. Njegovi bliski prijatelji su i Pete Mazich, Amerikanac hrvatskog podrijetla, i njegova supruga Ljiljana Nikolovska, prva i jedina prava pjevačica Magazina, koja već 25 godina živi u Americi. Kako se Watt upoznao s njima?

Obrade Madonne

- Petea sam upoznao preko bubnjara Jerryja Trebotica, koji je svirao sa mnom u bendu The Secondmen. On i Pete imali su bend za vjenčanja, a kako je Pete klasično trenirani pijanist, predložio sam mu da svira orgulje u The Secondmen. Pete i ja osnovali smo i bend The Madonnabes, u kojem je pjevala i Ljiljana, a svirali smo obrade Madonninih pjesama - priča Watt, koji je zajedno s članovima Sonic Youth Madonnine obrade svirao i u bendu Ciccone Youth, a Madonnabes je, objašnjava, osnovao kako bi ostao u sviračkoj formi nakon što je raspustio svoj drugi bend fIREHOSE.

Blizak s Ashetonom

- Ljiljana mi je ispričala da je bila velika pop zvijezda u Jugoslaviji, no vrlo je jednostavna osoba i sjajna pjevačica. Često snimam u njenom i Peteovom studiju u San Pedru - dodaje.

Već desetak godina Watt svira i sa Stoogesima, što mu je bilo ostvarenje sna, jer bez Stoogesa, naglašava, ne bi bilo punk scene. Njima, smatra, sve dugujemo.

- Kada sam počinjao svirati s Minutemen, nismo mogli ni zamisliti da će punk jednom biti faza kroz koju svi tinejdžeri prolaze u životu - kaže Watt koji je bio vrlo blizak s nedavno preminulim bubnjarom Stoogesa Scottom Ashetonom.

- Scott je bio vrlo nježan čovjek, obožavao je prirodu i znao je sve o pticama. Volio je istočnjačke filozofije i u svojoj sobi držao je kip Bude kako bi ga svaki dan mogao gledati.

Plakat nastupa Mike Watta u Močvari