PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ

LET 3 IMA NOVI ALBUM: ULTRAZABAVA ZA SHIZOFRENA VREMENA Nove pjesme iz radionice najvećih provokatora na sceni

 Mladen Pobi/EPH
Bez obzira na naziv, ‘Angela Merkel sere’ nije politički angažiran album, barem ne dominantno

Ne računajući “Kurcem do vjere/Thank You Lord”, kao kompilaciju snimaka iz raznih kazališnih predstava, Let 3 je posljednji studijski album “Bombardiranje Srbije i Čačka” objavio još u vrijeme prvog mandata Ive Sanadera, 2005. U međuvremenu je puno prljave političke vode proteklo ispod ovdašnjih mostova, a slučaj je htio da novi album zvučnog naziva “Angela Merkel sere” izađe malo nakon što se HDZ uz pomoć Mosta vratio na vlast, no ta koincidencija u konačnici ipak nije presudna za percepciju novih skladbi Leta 3.

Bizarna ljubavna pjesma

Naime, politička spirala toliko se brzo vrti, da je naslovna pjesma “Angela Merkel sere” objavljena malo nakon negativne percepcije poteza njemačke premijerke na konto grčke krize. No, malo nakon toga ta je gospođa širom otvorila ustave za rijeku izbjeglica, spašavajući čast i obraz sve razjedinjenije i za fašizam sve spremnije Europe. Ostaviti, dakle, takvu pjesmu na samom kraju albuma, barem mi se tako čini, nije bilo pametno. Eto, tako bih zaključio da sam član Leta 3. Nedostajala bi mi nekakva koda na samom koncu albuma, čak i ako ima istine u tome da bi ovdje mnogi bili sretni i počašćeni da se Angela Merkel na njih doslovce posere, a ta se koda uprizorila efektnom pjesmom “Kurac Marko”. Potpis je Leta 3, asocijacije samo vaše, ali slika je time zaokružena iako valja napomenuti kako, bez obzira na to finale i naziv, “Angela Merkel sere” nije otvoreno politički angažiran album, barem ne dominantno.

Kao i niz puta do sada, poruke Leta 3 do publike dolaze kroz nadrealne slike, alegorije i fantazmagorije koje su nepobitno efektne i atraktivne i kad nisu posve razumljive. OK, možda vi, za razliku od mene imate, osposobljeniji misaoni aparat, a time i ključ za stihove poput “on je pička s četiri cice” u skladbi “Ribokemija”. Ah da, možda je posrijedi opis neuspjelih eksperimenata genetskog modificiranja, ali vrag će ga znati. Doduše, moglo bi biti tako jer malo prije toga je bila pjesma “Gladni” koja zvuči poput revizije “Izgubljenih”, ali i i apokaliptičnih opisa hordi izbjeglica koje poput “duhovnih bića” nadiru na “zemlje bez srca”, no možda je riječ i o političkom vampirizmu. Kako god, između njih se smjestila “Vatrena divljakuša” koja doista nema nikakve veze s politikom nego bi ju se moglo pojmiti kao bizarnu ljubavnu pjesmu. Dakle, gledali iz ovog ili onog kuta, jasno je samo to da se novi album Leta 3 ne može tek tako svesti na jednu ili dvije osnovne teme, no to je ionako manje važno od ukupnog dojma koji je više nego povoljan.

Ubojiti refreni

Za početak, ono što oduševljava je odsustvo bilo kakvog pa i ironijskog bavljenja narodnjačkim ili turbo-folk, odnosno estradnim obrascima. Nije sporno da su takva ironijska parafraziranja na albumima “Jedina” i “Bombardiranje Srbije i Čačka” Let 3 činili bolje i smislenije od svih drugih, no danas doista više nema smisla baviti se takvim konstrukcijama. Pokliznuće je tek “Punjeta” koja zvuči kao parafraza nekakve retardirane navijačke pjesme, ali i ta je zabavna i ima u njoj nešto od adrenalinske groznice “Kontinentija”.

I tu dolazimo do najjačih aduta albuma. Prvi od njih je filigranski precizno ušivanje prilično debelih šavova abrazivne elektronike u ionako gusto tkanje alter-rocka s masivnim i neprobojnim punk i hard rock rifovima. Malo je albuma danas, ne samo u nas nego i u svijetu, na kojima taj spoj rocka i elektronike zvuči tako moćno i žestoko kao sada kod Leta 3. Drugi adut su ubojiti refreni. Kad i nije posve razvidno o čemu to pjeva Prlja, neporecivo je da će se vjerojatno već u Domu sportova 12. veljače na “Antivalentinovu” s Letom 3 neki od tih refrena oriti ne samo s pozornice nego i iz publike.

Duga pauza

Ne računajući elektronski umetak “Ciklama” i dvominutnu “Copopipo”, ostalih devet pjesama spremne su i za uporabu na livadama najvećih festivala. Uvodna, frenetična “Zlato”, napaljena “Gladni”, nabrijana “Mazi” s refrenom koji će u sjećanje prizvati i Pixiese te razularena “Prdni majko” postat će hitovi i ako se ne prime u programima ovdašnjih, često u glazbenom, ali i svakom drugom smislu vrlo konzervativnih pa i reakcionarnih hrvatskih radijskih postaja. Treći adut ogleda se u detaljima poput genijalno ubačenih puhača u sexpistolsovskom proto-punku “Prdni majko” u kojem Let 3 zvuče poput pobratima Rocket From The Crypt ili stapanja ugođaja mise i techno-derneka u naslovnoj “Angela Merkel sere”. Četvrti adut je snaga koja, zahvaljujući i nadrukanoj i nakrcanoj snimci, postaje gotovo opipljivom pa kad se sve to zbroji i oduzme, može se zaključiti kako je Let 3 ispalio još jedan razorni projektil.

Jedini problem koji osobno imam s tim njihovim projektilima je što stižu prerijetko s obzirom na shizofrena vremena u kojima živimo i kreativnost članova Leta 3 koja, doduše, nije rezervirana samo za glazbu i stihove nego i za razne druge javne “akcije” i “performanse” kojima su znali dignuti živac desničarskim političkim nomenklaturama i šutljivoj, no poslovično opasnoj moralnoj većini. Ipak, legitimno je postaviti pitanje zašto studijske albume Leta 3 ne dobivamo češće jer, parafrazirajmo Hladno pivo, “kraj ovakve domovine”, a i Europe, ne bi trebalo biti “teško naći rime”. I pet godina je preduga pauza između dva studijska albuma, kamoli deset.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 04:28