Let 3 održao ‘zadnji koncert na zemaljskoj kugli‘: Svirali su za sebe, za grad, za čitavu scenu

Aktivnost i aktualnost nekog benda još prije pola godine mogli su se mjeriti brojem dogovorenih koncerata, a sada se mjere brojem otkazanih. Otkazivanja su u novom nenormalnom glazbenicima postala svakodnevica na koju su se bili prisiljeni naviknuti i većina ih je odrađena još na proljeće, ali nakon što se nakratko u svibnju i lipnju otvorio prozor optimizma, novi val poziva organizatora s lošim vijestima još teže pada.

Let 3 je jedan od rijetkih hrvatskih bendova koji preko tri desetljeća koncertno grabi punom parom, iza njih su deseci tisuća kilometara i tisuće sati pozornice i utoliko spadaju među izvođače s domaće i regionalne rock scene kojima je koronakriza opalila najveću šamarčinu. Krajem lipnja trebali su svirati dva dana zaredom u zagrebačkom Saxu i trebao je to biti mali - veliki povratak normalnome nakon tri mjeseca koncertne tišine, a onda su se, svega nekoliko dana prije datuma eventa, dogodili Zadar i Đakovo i ponovo su otvorene igre bez granica.

U toj psihozi mjera, naputaka, preporuka, propisa, realnog javno-zdravstvenog problema i ogromne neizvjesnosti, Rijeka je odlučila nastaviti dalje. Europska prijestolnica kulture za ljeto je zakazala preko 150 događanja i već su krenuli kada je započeo drugi val, ili rep prvog, kako ga neki tumače, no kako zabrana još uvijek nema, a okupljanja su moguća uz poštivanje epidemioloških mjera, programi idu dalje. U petak je tako, na platou ispred Exportdrva na riječkoj Delti, u pomalo apokaliptičnoj atmosferi „zadnjeg koncerta na zemaljskoj kugli“, održano četvrto izdanje Sailor festivala na kojem je Let 3 imao glavnu ulogu. Bio je to, u stvari, trosatni koncert Letovaca, prvi samostalni u Rijeci nakon dugo vremena, za koji je, kako bi svaki pojedini posjetitelj dobio par kvadrata prostora za socijalnu distancu, broj ulaznica bio ograničen na 500. Posjetiteljima je na ulazu mjerena temperatura, svatko je ponaosob morao ostaviti svoje podatke ako danas-sutra zatrebaju epidemiolozima i potpisati izjavu da, koliko zna, nema koronu niti je bio u zemljama gdje ju je mogao pokupiti, no mala je to cijena za publiku kojoj živa glazba znači mentalno i fizičko zdravlje.

Sailor festival je prije nekoliko godina pokrenuo Damir Martinović Mrle, a koncept se razvio u okvirima priprema za EPK, oko Mrletove inovacije, stroja koji zvukove grada pretvara u skulpture od morske soli. Mrletov „Zvučni karburator“ doživio je arhitektonsko idejno rješenje koje je predstavljeno na festivalu, za fizičku izvedbu će, na žalost, morati pričekati bolja vremena koja za takve „projekte u kulturi“ vjerojatno neće nastupiti toliko brzo. No, sve je to u petak bilo manje važno.

Festival su otvorili riječki bendovi Projekt i Turisti koji su svoj dio odradili srčano i pošteno, zagrijavši publiku za zvijezde večeri. Letovci su svoja pojačala odvrnuli gladni svirke i zakotrljao se moćni stroj koji tri sata melje pankerskom energijom. Zvučni zid kojim se Let 3 obrušava na publiku impresivan je koliko god ih puta gledali uživo. Sa svojim fanovima ovaj bend gradi izuzetno prisan odnos koji je i na Delti odmah uspostavljen, unatoč socijalnom distanciranju, a s obzirom na okolnosti, taj je odnos ovdje bio i posebno dirljiv. Let 3 ima tu sposobnost da bez problema može kombinirati „ozbiljne“ pjesme poput mračnog noisea „Sam u vodi“ ili himne generacijskog bunta „Izgubljeni“ s besmislicama tipa „Prdni majko“ i „Tišu, mosa tišu“ i sve to funkcionira kao jedna cjelina u kojoj nema rupa ni praznog hoda. Ovi Riječani imaju status rock institucije kojemu više ništa ne može naškoditi i to potvrđuju sa svakim svojim izlaskom na pozornicu, a cirkus koji izvode, iako prvi dojam ponekada može biti suprotan, glazbu uvijek ima u prvom planu.

Prlja, Mrle, Zec, Baljak i Bin, izgledalo je to tako, svirali su u petak za publiku, za sebe, za grad, za iscjeljenje, za čitavu scenu koja se našla u situaciji bez presedana. Suživot s virusom na trenutak je izgledao kao život bez njega.