Céline Dion (56) zadivila je, zapanjila, ali i rasplakala fanove dokumentarcem o njezinom životu, liku i djelu. "Ja sam: Céline Dion" režirala je i producirala Irene Taylor za MGM Amazon Prime Video. Dokumentarac gledateljima omogućuje da zavire u život slavne pjevačice te doznaju skrivene detalje njezine karijere, ljubavnog i obiteljskog živote te garderobe za koju kaže da je velika poput hangara.
Veliki se dio filma fokusira i na rijetku bolest koja je pjevačici otkrivene prije nekih 18 godina. Riječ je o sindromu ukočenosti ("stiff person syndrome" ili SPS) koji inače pogađa jednu od milijun osoba na svijetu. Kako bi kontrolirala svoju bolest pjevačica oko sebi ima tim liječnika i terapeuta, a svoju je borbu također prikazala u filmu.
Nakon što je dokumentarac izašao postao je pravi hit, mnoge je šokirala istina o životu pjevačice, neke su scene okarakterizirali kao teškima i mučnima, a na popisu se našlo i ovih pet.
Scena koja je umalo izbačena
Kao jedna od najmučnijih scena u filmu, zbog koje se sama pjevačica borila s redateljicom i producenticom da se ne izrežu iz njega je trenutak nakon što je Céline morala otkazati koncert u Las Vegasu zbog lošeg zdravstvenog stanja piše Mamamia.
To je popraćeno scenama napadaja kojeg je pjevačica doživjela. Napadaj se događa kada se Dion vrati iz studija nakon što je snimila pjesmu za romantičnu komediju. Céline sjedi sa svojim terapeutom i počinje osjećati kako joj se mišići grče, pjevačica pada u stanje paralize, a niz obraze joj kaplju suze dok zapomaže u bolovima, a liječnici hitne pomoći joj pokušavaju pomoći
Kako je rekla producentica i redateljica snimanje tog segmenta trajalo je oko 40 minuta, mučna scena traje oko pet minuta, a nakon cijelog napadaja pjevačica ostaje sjediti u potpunom šoku.
Priznala da je lagala publici
Kako piše The Nod film je pun uznemirujućih scena koje bi većina gledatelja najradije preskočila. No, pjevačici je bilo bitno da je iskrena sa svojom publikom i da znaju kroz što prolazi.
Priznaje kako je ranije, kada se njezina bolest tek razvijala i kada je polako gubila kontrolu nad svojim glasom, malo „varala“ na koncertima. Kada nije mogla pjevati mikrofon bi okrenula prema publici, a u početku kada je tek krenula s otkazivanjem koncerata njezin bi tim rekao da je to zbog upale sinusa ili uha. No u filmu se ogolila i sve priznala.
Još jedna mučna scena povezana je uz njezinu bolest. Pjevačica je oduvijek imala snažan i moćan glas, a vidjeti ju na ekranu kako se slama i plače zbog toga što ga više ne može kontrolirati bilo je jednostavno preteško za neke fanove. Uznemirila ih je i scena u kojoj se pjevačica grči zbog napadaja, i zavija ‘kao ranjena životinja‘, usta joj se grče, a njezina fizioterapeutkinja joj u nos gura sprej u nadi da će se grčenje usporiti i napadaj prestati.
Drugo lice megazvijezde
Producentica i redateljica Taylor odabirom montaže i kadrova u nekim scenama istovremeno prikazuje ‘običnu Celine‘ i ‘megazvijezdu Celine‘. Primjerice, pjeva na prepunom stadionu, a nakon brzog reza možemo ju vidjeti kako sama usisava svoj dnevni boravak piše The New York Times.
Taylor se pobrinula da Célineina osobnost dođe do izražaja i u najmučnijim scenama filma pa tako u jednoj pjevačica prigovara fizioterapeutkinji koja ju gnjavi jer nije kremom namazala stopala, a zatim joj pjeva "Gimme a Break", reklamni džingl za Kit Kat čokoladicu.
Povratak u studio
Jedna od najupečatljivijih scena filma, kako piše Elle, je i ona kada se pjevačica nakon godina borbe za očuvanje glasa ponovno vraća u glazbeni studio. Unatoč tome što je atmosfera u studiju bila ugodna s tek nekoliko zapaljenih svijeća pjevačica je u sceni vidno nervozna i sama sebe pokušava ohrabriti ne bi li ponovno zapjevala.
- Emocionalno je ovo jako teško. U sljedećih ću nekoliko minuta smognuti snagu i ako mi se glas ponovno slomi i ovo ne uspije, ne mogu ništa više učiniti, govori sama sebi Dion koja u početku zvuči samopouzdano no kako snimanje teče sve je nezadovoljnija.
Sljedeći se dan vraća i nije zadovoljna onime što je snimila. Drugi joj dan ide bolje i uspijeva snimiti pjesmu, ali stres i uznemirenost koje je doživjela uskoro rezultiraju još jednim napadom.
Posljednja scena
Film je nadopunjen snimkama iz pjevačičine privatne arhive, ali i njezinim monolozima u kameru. Kroz film svojim fanovima šalje poruku da unatoč svim poteškoćama ona ne planira odustati.
„Ako ne mogu trčati onda ću hodati, ako pak neću moći hodati onda ću puzati“, poručila je pjevačica u jednom od svojih monologa.
Čak i u trenucima kada joj je fizioterapeutkinja rekla da pretjerani napori za vrijeme stvaranja glazbe mogu pogoršati njezino zdravstveno stanje Céline kreće pjevati baladu "Who I Am" Wyna Starksa.
Pjevačičina odlučnost da i dalje ima koliko toliko kontrolu nad svojim životom najbolje se odražava u posljednjoj sceni i rečenici filma.
„Nikada neću stati“, poručila je za kraj.
