Luka Šipetić: ‘Istra se osjeti u mojoj glazbi, ona me nadahnjuje. To je taj jedan mentalitet...‘

"Istra se osjeti u mojoj glazbi, ona me nadahnjuje. Ona je poput luke u koju ideje uplovljavaju. Možda je to zbog spajanja različitih utjecaja koji su kroz povijest prošli kroz Istru ili je to neki mentalitet, pristup glazbi koji imaju Franci Blašković i Tamara Obrovac, glazbenici kroz čiju se glazbu provlače svi mogući utjecaji, umjetnici koji su na mene djelovali još od malih nogu", kaže tridesetjednogodišnji pulski glazbenik Luka Šipetić i čovjek iza projekta nemanja, koji će 21. rujna nastupiti u Petom kupeu, ovoga puta kao sekstet, a ne kvintet.

Prije nemanje Šipetić, koji nije prvi glazbenik u obitelji, bio je dio trija NLV (Nikol, Luka, Vedran). U NLV-u, u kojem je proveo oko pet godina, muzicirao je s prijateljima. Tada se, kaže, za njega i njegovu glazbu pročulo izvan Istre. Kasnije se u potpunosti posvetio nemanji i svojoj glazbi.

"nemanja je službeno nastao 2019. iz moje potrebe da sam stvaram muziku, kao moj pokušaj savladavanja znanja o produkciji. Želio sam izbjeći studije i veliki trošak. Razvojem tehnologije postalo je moguće snimati se doma na laptopu i postići relativno dobru kvalitetu", priča Šipetić te objašnjava da je glavna ideja koju naziv projekta zrcali ta da nema ničega osim muzike.

Dok se iz djetinjstva ponajviše sjeća zvukova jazza, bluesa i adult-oriented rocka, svoju bi glazbu okarakterizirao kao psihodelični rock koji uzima inspiraciju iz žanrova world music i global beat.

"Jedan album može biti pod utjecajem anadolijske te indonezijske glazbe sedamdesetih, a drugi album pod utjecajem karipske glazbe. Dakle, riječ je o sažimanju svih utjecaja diljem svijeta kroz neki, nazovimo ga, mediteranski mentalitet. Psihodelična glazba pritom ostavlja prostor za osobni izražaj i eksperiment - bilo produkcijski ili aranžerski. To je glazba koja nije toliko vezana pravilima suvremenog pop aranžiranja. Ona može biti pop, ali omogućava mnogo igranja i istraživanja. Upravo to je muzika za mene. Mora biti igre, zabave, neposredne energije kaosa", otkriva Šipetić te predstavlja svoja tri dosadašnja albuma:

"Sva tri albuma prate jednu narativnu priču koju bi se moglo opisati kroz riječi smrt, zagrobni život i uskrsnuće. ‘Tarot funk‘ (2019.) spaja anadolijsku te indonezijsku glazbu s tarot kartama; svaka se pjesma referira na jednu tarot kartu pa netko tko je upoznat s tarotom može kroz vibe pjesme i značenje karata stvoriti priču. ‘Cosmic disco‘ (2020.) povezuje afričku glazbu i tradiciju disca s Tibetanskom knjigom mrtvih, a ‘Voodoo beat‘(2023.) južnoameričku, karipsku glazbu spaja s klupskom produkcijom te kroz mit o Orfeju i Euridici govori o uskrsnuću", kaže te nastavlja:

"To su konceptualni albumi i otpočetka sam planirao napraviti tri albuma koja će imati zaokruženu priču. Svaki se temelji na vlastitom konceptu koji je blago različit od ostalih. Ipak, svaki sljedeći album nadovezuje se na prethodni".

Teme koje albumi obrađuju zanimaju ga i privatno pa ih je bilo jednostavno iskomunicirati kroz medij glazbe koji mu je najdraži i najpoznatiji, dok je ritmove i melodije godinama slušao i upijao, do trenutka kada su u njemu zakuhali i počeli izlaziti van, kaže Šipetić koji za Peti kupe najavljuje "teški šou" te prolaz kroz sva tri albuma.