Mak Murtić: ‘Glazbenik sa zapadnog Balkana često je tek pozadina tijekom turističkih posjeta‘

Mak Murtić je neizbježna činjenica suvremene hrvatske glazbene scene. Energičan je, angažiran na cijelom nizu projekata, ne libi se novih eksperimenata… Za Maka nije neobično da okupi bend pa nakon nekog vremena okupi još jedan bend, koji će ovom prethodnom biti antiteza. Konstantno propitkuje.

Da bi se nabrojali svi projekti na kojima je radio trebao bi priličan broj fusnota. Od 2016. godine, kada se iz Britanije vratio u Hrvatsku, svirao je s, recimo, Porto Mortom i J. R. Augustom, u stalnoj je postavi Antenata, radi glazbu za filmove i kazališta. U proteklih nekoliko godina pisao je glazbu za filmove "Inkorničata" (Andreja Brozović Adžić-Kapitanović), "Jedna od nas" (Đuro Gavran), "Škoj ili ne?" (VoxArtes) te za cijeli niz drugih manjih projekata.

S Nenadom Kovačićem, Juricom Rukljićem i Lukom Čapetom (koji nije više stalni član) pokrenuo je i sastav Truth ≠ Tribe, koji je antiteza njegovu vjerojatno najvažnijem, a svakako najvelebnijem projektu - Mimika Orchestru. Mak svira i u sastavu Živa Voda, kao i u pulskom Croatian Improvisers Orchestra, ali i u Doringu, a zadnjih nekoliko godina skladao je glazbu za Zagrebački muzički bijenale.

No, posvetimo se Mimiki. Najavili su album "Altur Mur".

- Altur mur je izraz posuđen od nedavno izumrlog romanskog jezika naših područja, dalmatskom, odnosno dijalektu veljotskom, čiji je posljednji govornik umro na otoku Krku. Altur mur doslovno znači oltar mora - kaže Mak.

Lajtmotiv ovog izdanja, koje je najavljeno za jesen, je Mediteran.

- Mediteran je za mene prostor reinvencije, kako u civilizacijskom i političkom smislu, tako i u biogeografiji, raznim promjenama kroz povijest. U novom albumu Mimika Orchestra koji izlazi na jesen Mediteran služi kao metafora osobnih reinvencija kroz priču o beskonačnoj gozbi na zamišljenom nepostojećem otoku - arboretumu usred Mare Nostruma - priča Mak.

Ipak, on Mediteran ne istražuje samo u svojoj imaginaciji. Neko je vrijeme boravio u Grčkoj.

- Nedavno sam radio na projektu ‘Island Connect‘ s Martom Kolegom (koja je ujedno i pisala tekstove za album ‘Altur Mur‘) i Filipom Borellijem na otoku Naxosu u Kikladima. Projekt se bavio povezivanjem zajedničkog ili prividno zajedničkog nasljeđa otoka Cresa i Naxosa, ali kasnije se razvio u multidisciplinarni performans. Otok Naxos je iznimno raznolik geografski, ali i povijesno, od samog početka agrikulture, preko antičke Grčke, Rima, Bizanta, Venecije i Osmanskog Carstva, pa sve do moderne Grčke. Njegovi stanovnici su opušteni i još uvijek povezani s agrikulturom, ali stvari se brzo mijenjaju i otok, kao i mnogi na Mediteranu, ulazi u sferu masovnog turizma. Doduše, još uvijek ne skriva svoj identitet u potpunosti - kazuje Murtić.

Novi album je najavljen kao osvrt na Mediteran koji u sebi ima i nešto satire.

- Satira je teška riječ, prije bih rekao da je album nešto slično commediji dell‘arte, odnosno priči s raznim tipskim karakterima Mediterana, ali i šire, koji istražuju što znače suodnosi ljudi, naroda, ali i sadašnje situacije, koja često naše more stavlja u neugodnu poziciju između sociopolitičkih nemira i turističkih, sezonskih migracija. U albumu kroz priču o dvoje karaktera često nailazimo na teme kao što su bijeg, odlasci i turistifikacija. Prema tome, ne bih rekao da je potpuna satira, već je album često u smijehu sa samim sobom jer je na kraju ipak moja impresija Mediterana da je sve rješivo, a u tim nemirima i nerazrješivostima stvara se novo bogatstvo - govori glazbenik.

Pa, po čemu se novi album možda najviše razlikuje od dosadašnjih Mimikinih izdanja?

- Kao i gotovo svi moji albumi, to je nekakav presjek zamišljenog događanja u nepostojećem ili mitskom društvu. U ovom smislu, za razliku od posljednjih A Place Glowing a Brilliant Red koji se bavio ekonomskom krizom na naseljenom planetu Marsu ili Divinities of the Earth and the Waters koji se bavio pogrebnom ceremonijom u mitskom panslavenskom svijetu Balkana, ‘Altur Mur‘ istražuje osobne ljubavne odnose kroz naizgledno svjetlije teme, od mediteranskih krajolika do ludih hedonističkih gozbi - priča.

Inače, Mimika Orchestra ima oko 20 članova.

- Mimika je mali privatni orkestar, odnosno kolektiv koji nije dio neke državne ili javne organizacije, tako da s jedne strane to stvara neke logističke prepreke, ali s druge oslobađa orkestar da ide svojim putem, kako nacionalno, tako i internacionalno. Mimika često nastupa u klupskim prostorima i zapravo postavlja, po meni, orkestar tamo gdje mu i je mjesto, u opuštenoj sredini. Čini mi se da sve više organizatora i shvaća da su takvi načini nastupa poželjni za publiku pa to i prepoznaju. Organizacija, kao i svakog drugog ansambla, ima svoja pravila, a s godinama su stvari postale postavljene upravo prema potrebi orkestra pa ne mogu reći da je logistički lako, ali nije više ni tako komplicirano kao što je nekoć bilo - priča Mak.

Na novom su albumu posebnu pažnju posvetili i vizualnom dijelu priče. Prvi singl "Fondo" je izašao sa spotom.

- Vizualni dio priče će se vidjeti kroz spotove koje radimo s Dinkom Čvorićem Doringom, kao i na vizualu samog albuma. Spot za skladbu iliti šlager ‘Fondo‘ već je izašao, a priča o suodnosu više mediteranskih momenata koje regulira jedna praiskonska svećenica. S druge strane, mit Minotaura i maske Mediterana su snažan dio tematske cjeline, stoga će i vizual samog dizajna albuma pratiti taj narativ. Tu se pojavljuju i elementi same gozbe na stolu, kao i hrana koja smo u metaforičnom smislu mi sami - govori Mak.

Inače, novi album u suradnji izdaju Menart i Rika Muzika, izdavačka kuća bazirana u Londonu kojoj je cilj prezentirati hrvatsku glazbu u inozemstvu.

- Rik Muzika je do sada izuzetno uspješno zavrtjela materijal sa svojih izdanja (Chant Electronique, Kozmodrum, Trokut, Truth ≠ Tribe, kao i moju filmsku glazbu) na raznim radijskim postajama po svijetu. Uvijek sam ponosan na rad Sare Al Hamad i njenog spretnog razumijevanja raznih radijskih i internetskih kanala. Tako je jedan od većih uspjeha često puštanje na JazzFM-u i BBC-ju. Osim toga, jako sam ponosan na naš mali podcast na Londonskom SOHO radiju, na kojem razni autori potpisani pod Rikom vode svoje radijske emisije i intervjue - kaže Mak.

Odakle uopće potreba i želja za tim labelom?

- Rika Muzika je diskografska kuća koju smo osnovali Sara Al Hamad i ja taman prije pandemije. Ideja je bila široj europskoj i američkoj publici prikazati scenu iz regije koja je izuzetno živa i kreativna, ali nema adekvatnu publiku izvan same regije. Budući da je došlo do pandemije, a zatim i do potresa u Zagrebu, pod hitno smo odlučili (sa Sonjom Leboš) izdati kompilaciju za pomoć stradalima te je tako krenula i Rika Muzika. Od tada su na diskografu potpisani razni glazbenici te se Rika Muzika profilira upravo u tom novom valu jazza i suvremene glazbe s dozom regionalnosti Balkana i Mediterana - priča.

Pa, kad smo već kod Balkana… Postoje li stvari koje ga kao glazbenika na ovome području frustriraju?

- Konkretno ću uzeti primjer Hrvatske i tzv. zapadnog Balkana jer sam na ostalim dijelovima Mediterana bio isključivo posjetitelj ili istraživač. Doduše, moram priznati da sam slične stvari čuo i od kolega iz Alžira, Grčke, Albanije i južne Italije… Naime, postoji problem infrastrukture i povezanosti, poglavito kad se bukiraju koncerti i suradnje, koji uključuje cijele sastave (bendove, ansamble...) izvan državnih institucija. Čini mi se da je postojao jedan svijet koji je 90-ih nestao, a još uvijek u tom smislu nedostaje povezanost s ‘novim‘ svijetom. Također, Mediteran je doživljen kao turističko odredište, stoga glazbenici sa zapadnog Balkana, ali i cijelog Mediterana, vrlo rijetko uspiju prikazati svoju alternativnu i progresivnu kulturu široj publici. Njihov je posao često biti pozadina tijekom turističkih posjeta, a ono što nije pozadina, ono što nije isključivo u zamišljenom duhu prostora ostaje nezapaženo izvan granica - promišlja Murtić.

On je, inače, unuk Ede Murtića. I sam je bio uključen u obilježavanje stogodišnjice njegova rođenja, koja je kulminirala prošlogodišnjom izložbom u HDLU.

- Moja obitelj, kao i određeni prostori u Zagrebu, htjela je odati počast mom djedu Edu Murtiću slaveći njegov stoti rođendan. Tako su razni prostori imali različite vizije, retrospektive, događaje i slično. Osobno nisam bio uključen u postavljanje niti jedne izložbe, već sam u sklopu postava ‘Nova apstrakcija‘ pisao glazbu u obliku sto interpretativnih minijatura za izvedenicu naših raznih sastava pod nazivom Živa Voda. U goste sam zvao Darka Rundeka (s kojim sam već surađivao) i Damira Urbana (za kojeg sam snimao bas klarinet na jednom još neizdanom djelu), koji su tekstom i glasom interpretirali djedov rad, odnosno odnos s prostorom i društvom u dva zasebna nastupa. Uz to, organizirao sam i dva manja ansambla s gostima. To je bila proslava uz ogromne formate ‘Nove apstrakcije‘, posljednje djedove faze - govori Mak.

I, na koncu, gdje ga u narednom periodu možemo čuti uživo?

- Kao instrumentalist ću svirati u više navrata s Doringom, sa Živom Vodom i Truth ≠ Tribeom na Tam Tam festivalu na Hvaru te s CRI Orchestrom u Puli u kolovozu. Nažalost ne puno više od toga jer smo do sada bili u potpuno suludom žrvnju koji je trajao od početka travnja, bez odmora od projekata na Cresu i Naxosu, turneje s Mimika Orchestrom, koncertima s Doringom, Truth ≠ Tribeom, radionicama u sklopu projekta revitalizacije Velesajma u CZK-u Novi Zagreb, nastupa i rada na projektu ‘Opera Commerciale‘ u sklopu Perforacije itd. S druge strane, pripremamo koncertnu turneju u sklopu promocije novog albuma Mimika Orchestra na jesen te mnoge druge koncerte i nastupe - najavljuje.