Prvi samostalni koncert 26-godišnje hrvatske pop i R&B pjevačice Miach, koji se 8. ožujka održao u rasprodanoj Tvornici Kulture u Zagrebu, obilježile su dobre vibracije, raspoložena publika i premalo pjevanja uživo. Njezine intimne pjesme o ljubavnim peripetijama i nježan glas naprosto su pojeli glasnoća, spektakl i prevelika želja da ostavi dobar dojam. Iako se Miach na bini silno trudila, pjesme posvećivala osobama do kojih joj je stalo te od publike tražila da sudjeluje u nastupu i pjeva s njom, na koncu je ipak ostavila dojam pjevačice koja još nije spremna za ovakve pozornice. S druge strane, njezin umjetnički izričaj, ono s čime je zapravo osvojila hrvatsku publiku, apsolutno je spreman za tu dvoranu, a i za veće od nje.
Premda je više puta pokazala da zna pjevati - na YouTubeu poslušajte live verziju EP-a “Između nas” te akustične verzije pjesama “SMS” i “vtp” - Miach se u Tvornici odlučila za, u nedostatku boljeg opisa, hibridni pristup pjevanju. Naime, glazbene podloge preko kojih je pjevala nisu bile striktno instrumentalne, nego su sadržavale i njezin glas. Implikacije su jasne: netko nije bio siguran da će njezin glas uživo zvučati “kao na CD-u” pa je odlučeno da se odigra na sigurno. Falš tonovi koji su se tijekom nedavno održane Dore čuli na pozornici te zasjenili cijeli događaj u Tvornici se u petak jednostavno nisu smjeli čuti.
Teško je, međutim, procijeniti koliko je to naštetilo njezinu renomeu. Naime, iako nisam anketirao nazočne u publici, djelovalo mi je kao da nisu previše marili za to. Publika nije protestirala kada je postalo jasno da je njezina izvedba kombinacija pjevanja uživo i plejbeka. Možda nisu prosvjedovali jer nije bilo gafova. S druge strane, hibridni joj je pristup omogućio da koncert, prvi samostalni u rasprodanoj Tvornici, odradi bez prekomjernog stresa i straha. Dakle - njezin nastup nije bila potpuna pantomima, međutim imala je sigurnu luku.
Je li publika trebala negodovati? Opet, teško je reći. Mislim da nije negodovala (barem ne otvoreno) zato što ju je Miach već “kupila” svojim pjesmama i svojom osobnošću. U Tvornicu su došli oni koji su je htjeli vidjeti, uživati u njezinim pjesmama i njezinoj blizini. Njima je to bilo dovoljno - snimili su sijaset videa i fotografija koje su poslije podijelili na društvenim mrežama.
Nažalost, Miach koncert u Tvornici nije iskoristila kao priliku da se dokaže kao pjevačica i umjetnica jer joj dosadašnji uspjeh daje za pravo da kaže da se već dokazala. Na Spotifyju je mjesečno sluša više od 80.000 ljudi, njezina pjesma “NLO” poslušana je više od 1,1 milijuna puta. Pridodaju li se tim brojkama one s YouTubea i drugih platformi, Miach bez puno rezerve može reći da je uspjela. Zato je u Tvornici mogla odraditi takav nastup i proći uglavnom neokrznuta.
Kažem uglavnom jer je koncert u Tvornici ipak razotkrio i nekoliko njezinih slabih točaka. Miach je u petak svirala oko 90 minuta, no kad se uzme da je šačicu pjesama izvela dvaput, da se nakon otprilike 45 minuta povukla s pozornice kako bi se presvukla i odmorila te da je na govoranciju između pjesama, iako simpatičnu, potrošila dosta vremena, jasno je da nema dovoljno materijala za 90 minuta. Publika je tako njezine najveće hitove “Led” i “NLO” čula dvaput. Siguran sam da joj to nije smetalo, pogotovo zato što je “Led” izvela s Gršom, a “NLO” s Hiljsonom Mandelom, no to je umanjilo njihovu upečatljivost. Koncert se ne može tretirati kao playlista, a svaka izvedba treba biti posebna. Onima koji nisu došli treba biti žao.
Miach je na pozornicu tijekom večeri izvela i repere Baksa i Pekija te Gocu R.I.P.-a iz grupe KUKU$, te pjevačice Jymenik i Bejbe. Iako je publici bilo drago što je vidjela Gršu i Hiljsona Mandelu, niti njih dvojica, a niti ostali gosti nisu pokazali puno. Goca R.I.P. djelovao je nezainteresirano, Baks i Peki uglavnom su trčali po pozornici i urlali, a Jymenik i Bejbe jedva da su se i čule.
S druge strane, scenski je dio nastupa bio vrlo dobar. Videozid, koji se nalazio u dubini pozornice i do kojeg su vodile stepenice, nekoliko je puta vješto ukomponiran u koreografiju, a najbolje tijekom “Tempa”, s kojim je Miach koncert i otvorila. Plesačice koje su joj povremeno pravile društvo bile se razigrane i prirodne. Njezin prateći bend - DJ Mihovil “Lockroom” Šoštarić i gitarist Jan Jakovljev - bio je solidan. Glazbene su podloge često bile preglasne, Jakovljevljeva se gitara rijetko kada dobro čula, ukupni je miks bio nedovoljno jasan i britak. Najviše je zbog toga patila Miach, čiji se glas, čak i u “hibridnoj” varijanti, povremeno jedva čuo.
Sagleda li se šira slika, Miach je u Tvornici zapravo pokazala da joj taj bučni retro pop s primjesama elektronike, R&B-a i trapa zapravo ne odgovara. Njezin je glas ugodan, ali neupečatljiv, osjećajan, ali ograničenog raspona i lako se utopi u tom žanrovskom mišungu. Ti joj zvukovima pretrpani aranžmani najčešće odmažu jer su joj pjesme suštinski intimne i osjećajne. Miach je zapravo najbolja kad pleše između samozatajnosti, introvertiranosti i blagog frajerisanja poput onog u pjesmi “Rendezvous”. Jedna od njezinih najboljih pjesama, lepršava, a ranjiva “Kao ti”, u Tvornici se te večeri potpuno izgubila i nije bila ni približno efektna koliko je mogla biti.
S obzirom na to da joj je ovaj koncert u Tvornici bio tek prvi samostalni, a greške koje je napravila početničke te, pretpostavljam, izazvane strahom od neuspjeha, Miach bi trebala biti ponosna na ono što je postigla u relativno malo vremena. Glazba je primarno emocija, a tek onda durovi i molovi, tenori i soprani, tonalitet i falš. Ona emocija ima na pretek, ne boji se staviti ih u svoje pjesme te ih pustiti u eter. No, da bi napravila iskorak i ušla u gornji ešalon domaće, pa i regionalne scene, morat će preboljeti dječje bolesti koje je još more.