Na Dubrovačkim ljetnim igrama 15. je srpnja održan koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod vodstvom njemačkog dirigenta Sebastiana Lang-Lessinga, koji trenutno djeluje kao glazbeni ravnatelj Korejske nacionalne opere, a kao solistica nastupila je proslavljena hrvatska violončelistica Monika Leskovar. Na programu su bile uvertira komičnoj operi "La scala di seta" Gioachina Rossinija, "Varijacije na rokoko temu"PjotraIljiča Čajkovskog i "Talijanska simfonija" Felixa Mendelssohna. Svim skladbama zajednička je njihova poletnost, svježina, pristupačnost i lakoća slušanja, pa je zbog toga, kao i zbog optimalnog trajanja koncerta od sat vremena bez stanke, publika već i prije koncerta mogla očekivati ugodnu, opuštenu i osvježavajuću glazbenu večer u atriju Kneževa dvora.
Dirigirajući Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Sebastian Lang Lessing odabrao je brža i pokretljiva tempa i istaknuo ujednačen i nježan zvuk orkestra. Interpretacija Rossinijeve uvertire zvučala je, unatoč brzini i tečnosti, pomalo suzdržano te se povremeno činilo kao da orkestru nedostaje žara, no u izvedbi Talijanske simfonije taj je nedostatak izostao. Publika je mogla uživati u poznatom, radosnom prvom stavku, pokretljivom i pjevno izvedenom drugom, elegantno zaigranom trećem i temperamentnom posljednjem stavku u kojem je orkestar doista dao sve od sebe.
Središnji dio koncerta pripao je Moniki Leskovar i njezinoj interpretaciji poznatih "Varijacija na rokoko temu". Nakon lagano i osjećajno izvedene teme, u kojoj nije bilo skakutavosti i šaljivosti (zato što je to rokokotema) ili pretjeranog zanosa (zato što je skladatelj romantičar Čajkovski), uslijedile su varijacije u kojima se isticala toplina, nježnost, lagodnost i mekoća tona violončela, kao i tehnička preciznost te promišljenost izvedbe. Monika Leskovar čitavo je vrijeme svirala s lakoćom, istovremeno održavajući odličnu komunikaciju s dirigentom i balans s orkestrom, zadržavajući pozornost i interes slušatelja i povlačeći se na mjestima na kojima u prvom planu treba biti zvuk orkestra. Njezin način izvedbe može se okarakterizirati kao vrlo koncentriran i pažljiv prema djelu, promišljen i trezven, nikada previše osoban ili osebujan. Kod publike to izaziva osjećaj užitka u slušanju, alii poštovanja prema glazbenici koja izvedbi pristupa iznimno odgovorno i mudro.
Nakon Čajkovskijevih "Varijacija", Monika Leskovar izvela je još i "Sarabandu" iz "Prve suite za violončelo u G-duru" Johanna Sebastiana Bacha. Dubrovački simfonijski orkestar i dirigent Sebastian Lang Lessing kao dodatak su izveli skladbu "Salutd‘amour" engleskog skladatelja Edwarda Elgara, čime jezavršena još jedna glazbena večer u Dubrovniku.