VRHUNSKA GLAZBENA VEČER

‘Moon River‘ na kraju nekog drugog koncerta možda bi djelovao previše dopadljivo ili kičasto, no ovdje...

Renaud Capuçon i Guillaume Bellom

 /Dlji
U sklopu Dubrovačkih ljetnih igara nastupili su francuski violinist Renaud Capuçon i pijanist Guillaume Bellom

Francuski violinist Renaud Capuçon i pijanist Guillaume Bellom nastupili su u srijedu, 14. kolovoza, na Dubrovačkim ljetnim igrama. Za publiku su priredili večer komorne glazbe, a na programu su bile tri sonate: "Sonata za violinu br. 1 u A-duru", op. 13 Gabriela Fauréa, "Sonata u Es-duru", op. 120 br. 2 Johannesa Brahmsa i "Sonata za violinu i klavir u Es-duru", op. 18 Richarda Straussa.

Svaka od ovih skladbi sadrži pregršt materijala koji neprestano teče što, ukoliko izvedba nije promišljena i nijansirana, može zvučati zamorno, no u izvedbi Capuçona i Belloma to nipošto nije bio slučaj. Renaud Capuçon ima snažan, stabilan ton, bez imalo nečistoća, a svojim promišljenim fraziranjem unosi smisao u neprekinuti tijek glazbenog materijala tako da skladbe u njegovoj izvedbi zvuče gotovo ispjevano ili ispripovijedano. Brahmsova Sonata prvobitno je napisana za klarinet i klavir, a skladatelj ju je kasnije obradio najprije za violu, a zatim i za violinu.U nekim izvedbama skladbe na gudačkim instrumentima ponekad se čuje pretjerana strastvenost uz bogat vibrato i rubato, što narušava tečnost i pjevnost glazbe, no uizvrsnoj Capuçonovoj ovdje je doista bila prisutna punina i jednostavnost tona slična onomu u puhačkih instrumenata. Straussova Sonata najvirtuoznija je od triju izvedenih ove večeri, pa je u Capuçonovu sviranju bila prisutna i snaga za kakvu u prethodnim skladbama nije bilo toliko prilike. Nakon čisto ispjevanih Fauréovih i Brahmsovih stavaka ovdje sepovremeno mogao čuti i kontakt gudala sa žicama, taj "neglazbeni" zvuk koji je znak izvođačeve energičnosti i angažiranosti.

image

Renaud Capuçon i Guillaume Bellom

/Dlji
image

Renaud Capuçon i Guillaume Bellom

/Dlji

Iako je jaka akustika Dvora povremeno zamutila klavirsku dionicu, pijanist Guillaume Bellom svirao je nepogrešivo te se nikako ne može reći da je bio tek pratnja violinistu. Njihovo zajedničko sviranje doimalo kao šetnja ili razgovor u kojemu su oba sudionika potpuno ravnopravna.

Nakon odlično izvedenog programa uslijedio je snažan i dugotrajan pljesak publike pa su izvedena čak dva dodatka: pjesme "Smile" i "Moon River" u obradi za violinu i klavir. Iako bi ovakav dodatak na kraju nekog drugog koncerta možda djelovao previše dopadljivo ili kičasto, ovdje je to bio odličan, jednostavan završetak vrhunske glazbene večeri.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 23:58