Na plakatu za koncert bili su njezini inicijali. Nije se htjelo otkriti da je žena autorica, jer bi to moglo - odbiti publiku

Bi li Mozartova glazba, ili ona Wagnerova, Mahlerova... bila isto toliko genijalna da su je skladale žene? Nagradno je to pitanje za sve koji se rado služe sintagmom "ženskog pisma" u umjetnosti, ponajprije u literaturi, pa zašto onda ne i u glazbi? Meni osobno ta je kvalifikacija uvijek bila odbojna, čak i ne toliko zbog raznih okolnosti vremena i predrasuda koje su se grozile žena umjetničkih autorica kojima je sve do pojave sufražetkinja mjesto bilo ili u salonu ili u kuhinji. Žensko pismo kao nekakav opći termin odbija me i danas i zato postavljam čudno pitanje o rodnim i vrijednosnim kvalifikacijama glazbe spomenutih autora. Da ih ne znamo, bismo li Amadeusove glasovirske koncerte, Wagnerov "Prsten Nibelunga" ili Mahlerovu 5. simfoniju...