U kolovozu 2011. godine prvi je put održan festival Terraneo na kojem su među više od 100 izvođača zasjali The National, Janelle Monáe, La Roux, The Fall , Crystal Castles, The Raveonettes, Frank Turner i The Baseball Project, a od domaćih i regionalnih snaga The Bambi Molesters, Overflow, Lollobrigida, Dubioza kolektiv, Repetitor i Bernays Propaganda.
U tri udarna dana Terraneo je privukao tridesetak tisuća ljudi, a ovogodišnji cilj je petnaestak tisuća posjetitelja dnevno, odnosno oko 45 tisuća posjetitelja tijekom cijelog festivala.
Prve karte
Za “prvi mamac”, bolje rečeno “parangal”, organizatori Terranea na čelu s direktorom programa Matom Škugorom i direktorom festivala Lukom Pavićem iz Artim produkcije “bacili” su deset inozemnih i četiri domaća imena, no i prije tog prvog “bacanja” kontingent od tisuću cjenovno najpovoljnijih ulaznica razgrabljen je bez spominjanja ijednog ovogodišnjeg izvođača. To se zove povjerenje, u ovom slučaju publike u festival, ponikao u ispražnjenoj šibenskoj vojarni. Terraneo ima i popratne ekološke programe i akcije, što donekle priziva i duh “majke svih festivala” Woodstocka, premda bi se dugoročno smislenije paralele mogle povući sa španjolskim festivalom Benicassimom koji se svake godine održava u drugom tjednu srpnja u provinciji Castellon, stotinjak kilometara od Valencije.
To nije sve
Eto, ove godine Benicassim, uz brojne druge izvođače, ugošćuje Crystal Castles koje je Terraneo imao prošle godine, dok Terraneo ove godine ima Annu Calvi koju je Benicassim ugostio prošle godine.
The Horrors, pak, ovog ljeta nastupaju i na Benicassimu i na Terraneu.
No, da ne bismo ganjali bespredmetne usporedbe, valja reći kako će jak “britanski štih” ovog ljeta, sudeći po ovom prvom “otvaranju karata”, obilježiti i Terraneo. Nove “adute” i “karte” organizatori Terranea otkrit će koncem ožujka, zajedno s detaljima u vezi kampiranja.
The Ting Tings
Ako niste čuli hit “That’s Not My Name” electro-punk dua The Ting Tings, a imate manje od 40 godina, to znači da živite negdje gdje nema ni struje ni dostupa internetu. Pjevačica, gitaristica i basistica Katie White i bubnjar i pjevač Jules de Martino osnovali su The Ting Tings 2007. godine u Salfordu, u okolici Manchestera, a nakon nekoliko besplatnih koncerata doslovno su eksplodirali na mančesterskoj sceni. Ubrzo ih je pokupio Sony BMG da bi spomenuti prvi singl “That’s Not My Name” 2008. godine uletio na prvo mjesto ljestvice singlova u Velikoj Britaniji, a isto je uspjelo i debi albumu “We Started Nothing” koji je do danas prodan u više od dva milijuna primjeraka. Novi album “Sounds From Nowheresville”, objavili su ovog ponedjeljka.
The xx
Pohvala minimalizmu, prostornosti i tišini kao izuzetno važnom elementu u glazbi; tako bi se mogao opisati začudno osvježavajući post-punk prvijenac žensko-muškog kvarteta The xx iz južnog Londona koji je 2009. godine u sjećanje prizvao radikalnu simplificiranost Joy Divisiona, Pixiesa i Mazzy Star kao možda najočitijih utjecaja na skupinu tada dvadesetogodišnjaka. Jamie xx u međuvremenu je remiksirao singlove Florence & The Machine i Adele te album pokojnog njujorškog crnog pjesnika Gila Scotta-Herona, a kao DJ nastupio je prošlog ljeta i na pulskom festivalu Outlook. Istoimeni debi kvarteta The xx, koji je osvojio Mercury Prize, Jutarnji list je stavio na mjesto broj 2 popisa najboljih albuma 2009. godine, tik do “Keep It Hid” Dana Auerbacha iz The Black Keysa.
Anna Calvi
Mladu londonsku kantautoricu njezin “mentor” Brian Eno prozvao je “najvećom poslije Patti Smith”, a Nick Cave pozvao na nekoliko nastupa Grindermana. Malo po objavljivanju istoimenog debija Anna Calvi postala je muzom Karla Lagerfelda, što s obzirom na njezinu zanosnu pojavu ne treba čuditi. Pjesmama, pak, Anna Calvi privlači koktelom sirovih emocija uz reske, distorzirane i twang-rock tonove električne gitare te gotički taman zvuk bubnjeva u pjesmama čija atmosfera podsjeća na strast PJ Harvey, napetost Siouxsie & The Banshees i melodramatičnost Morrisseya i Roya Orbisona.
The Horrors
Jedan od najinteresantnijih britanskih bendova 2007. godine objavio je je debi album “Strange House” za Polydor koji je The Horrorse “otkantao” iako su ušli u Top 40 najprodavanijih britanskih albuma. Sve se činilo besperspektivnim za čupavu družinu iz Southenda On Sea, no XL Recording im je ponudio drugu šansu i 2009. godine publici je u lice eksplodirao bučan i mračan “Primary Colours” što je bilo dovoljno da ga NME proglasi albumom godine. The Horrors izgledaju kao kad bi The Cramps glumili Sex Pistolse i Joy Division, a zvuče kao da John Lydon pod trankvilajzerima pjeva s Bauhaus, The Jesus And Mary Chain ili My Bloody Valentine. “Skying” iz 2011., premda je dospio u top 5 britanske liste, najboljih albuma bio je smireniji i nešto manje dojmljiv.
Friendly Fires
Glazbu ovog mlađahnog engleskog trojca može se opisati kao spoj elektronike i indie-rocka, odnosno blještavog sudara disca i punka. Istoimenim prvim albumom iz 2008. zaradili su nominaciju za Mercury Prize. Na Terraneo dolaze po objavi hvaljenog drugog albuma “Pala”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....