Nakon 13 godina izdali album: ‘Kada smo počeli ponovno svirati obljetničarske koncerte, shvatili smo da imamo još nešto reći kao bend‘

Riječki Grad nakon 13 godina ima novi album "Brdo", s devet pjesama koje se, stilski i tematski, uklapaju u gotovo 40-godišnji opus tog benda, sažet prije dvije godine na dvostrukom kompilacijskom "best of & band on" izdanju. Grad u kojem je bend nastao 1985. u mnogočemu više nije današnja Rijeka, u kojoj je rock glazba samo jedna od brojnih identitetskih odrednica mlađih generacija, no pjevač i autor tekstova Dean Škaljac i ekipa (Igor Stevanović Stiv i Orijen Modrušan na gitarama, Sergej Hofman na basu i Branko Kovačić na bubnjevima) ostali su vjerni melodičnom, praktički himničnom izričaju na tragu power popa, s glasnom gitarističkom podlogom i čvrstom ritam sekcijom koje, na nekoliko skladbi, podebljavaju klavijature, brass sekcija ili ženski prateći vokali.

Upečatljive parole

Snimljen u studiju i u produkciji svestranog Mateja Zeca (Let 3), album pršti energijom i zvuči prirodno, organski te stvara dojam da dečki iz Grada nisu bili opterećeni velikim očekivanjima, već su se jednostavno prepustili užitku stvaranja i sviranja. To nam je u razgovoru za Jutarnji potvrdio Dean Škaljac, koji je otkrio da je naslovna pjesma "Brdo" inspirirana istoimenim romanom Ivice Prtenjače.

Dean je autor čiji tekstovi imaju elemente magijskog realizma, sa sjajnim osjećajem za upečatljive "parole" u refrenima koji imaju potencijal postati generacijske himne, kao što je to bio slučaj s "Ima li nešto" s njihova prvog albuma "Ljudi" iz 1991. Iako album s novim pjesmama nisu objavili 13 godina, gradovci nisu bili neaktivni na sceni u tom razdoblju. Osvježili su i postavu, kojoj su se pridružili basist Sergej Hofman (Turisti) i bubnjar Branko Kovačić (Jonathan, ex Let 3), inače pripadnik riječke generacije glazbenika stasale na pjesmama Grada. Novi će materijal, kao i stare hitove, predstaviti na koncertu u riječkom Pogonu kulture 12. svibnja.

Promo/petar Kurschner/Petar Kurschner

- Stiv i Orijen bili su, i još uvijek jesu, u Grču, izdali su CD u međuvremenu, ja sam bio u Gerili, i izdali smo također album te napravili još jedan koji nismo stigli objaviti jer sam počeo opet svirati s Gradom. Dakle, na individualnom polju nije bilo kreativne tišine, ali jednostavno nismo djelovali u Gradu. Kada smo počeli ponovno svirati obljetničarske koncerte, shvatili smo da imamo još nešto reći kao bend. Dolaskom Branka i Sergeja, stvari su se na neki način resetirale, i dolaziti na probu i raditi nove stvari bila je najlogičnija stvar koja se mogla dogoditi - rekao je Dean Škaljac.

Put do pjesme

Kaže da je priča Grada jednaka kao i prije. Pjesme nastaju tako da gitarist Orijen Modrušan napravi kosture, pa se potom razrađuju dijelovi i aranžmani, a tekstovi, kaže Dean, nastaju na kraju, ponekad i uoči samog odlaska u studio.

- Tekstovi boje glazbu koju osjećamo, jer smo tamo, jer smo je napravili, jer se znamo cijeli život. Samo ih ubereš, ubaciš ih u glazbu, i to je pjesma. Ideje mi najviše dolaze rano ujutro. Dignem se oko 4, 5 sati, samo zapišem crticu i skužim, recimo, da bih želio pisati o migrantima, o svom oduševljenju prirodom, o nekakvoj nepodnošljivoj lakoći nerađenja ničega, kao u Big Lebowskom. Povuče me nešto, kao taj film, koji sam ponovno gledao peti put, ili knjiga "Brdo" - govori.

Grupa Grad

Promo/

Bend za dvije godine slavi četiri desetljeća karijere, koja nije bila pravocrtna i sadržala je povremene pauze. Ime im je, kako kaže Škaljac, nadjenuo tadašnji bubnjar Siniša Banović.

- To je ime koje može značiti sve ili ništa. Kada ga je Siniša predložio, shvatili smo, "da, mi smo upravo to", bend za koji se točno zna iz kojeg smo grada, i to nas je obilježilo. Nije tajna da je dosta gradskih bendova iz tog vremena imalo taj neki riječki štih. Recimo, mi i Fit, imamo drugačije poglede na glazbu, i rekao bih da smo, kao bendovi, dijametralno suprotni, ali kada bismo svirali izvan Rijeke, ljudi su nas miješali. To nam se stalno događalo. Nikada mi nije to smetalo. Grad Rijeka, mi smo se tako predstavljali. Tako sam počinjao koncerte, kada smo svirali negdje u tadašnjoj Jugoslaviji - kaže Škaljac.

Organizam koji raste

Kao i grad iz kojeg dolaze, i Grad je, kaže, organizam koji raste, traži kruha i vode, mijenja se...

- Tako i mi, željni smo glazbe, posvećeni smo tome. Razlika u odnosu na prošlost je to što više ne grizemo, nismo opterećeni uspjehom. Zezamo se, radimo pjesme, sviramo i dobro nam je. Onaj trademark Grada nismo izgubili, možemo raditi što god nam padne na pamet, a da zvučimo točno kao taj bend. Mislim da nam je upravo sada najbolje, barem je meni tako. Opušteni smo, uspjeh koji smo pobrali onakav je kakav smo htjeli. Rekao bih da je sve na svome mjestu. Djeca su nam velika, i sada se dobro zabavljamo - veli.

Kad je o produkciji albuma riječ, Dean kaže da je jako zadovoljan, jer je Matej Zec ulovio točno to što je trebalo uloviti.

- Vjerojatno je pomoglo i to što smo sve odsvirali uživo. Odsvirali smo u dva navrata, prvi put pet, drugi put četiri pjesme. Bend je bio gotov isti dan, Orijen je nadosnimio gitare, ja sam vokale snimio u dva dana, onda smo radili s gostima. Najvažnije nam je bilo da to nama dobro zvuči i da se zabavljamo radeći na albumu - zaključuje.