‘Naš koncert u zagrebačkom Pauku bit će spektakl. Publici ćemo dati sve što imamo‘

Nemeček nije samo jedan od dječaka iz kultne knjige Ferenca Molnára "Junaci Pavlove ulice", Nemeček je i tročlana hrvatska grupa koja je posljednjih nekoliko godina svojim zvukom privukla pažnju na domaćoj glazbenoj sceni. Nemečekov zvuk je originalan - na žestoku podlogu koja bi se najlakše mogla nazvati psihodeličnim rockom, iako tu ima tragova i raznih drugih žanrova poput krautrocka ili ambijentalne glazbe, nadovezuje se zvuk tambure koju Vedran Živković svira kao da je riječ o električnoj gitari. Živković se, ujedno i pokretač grupe, tradicijskim motivima poigrava i u tematici pjesama, a sjajnu pratnju ima u klavijaturistu Leu Beslaću i bubnjaru Borni Maksanu.

Velik broj koncerata

Nemeček je očito pogodio sa svojim stilom jer je iza grupe velik broj koncerata u Hrvatskoj i regiji, a odradili su i nekoliko europskih nastupa. Drugi dio njihove albumske trilogije, "Prokletije II", nalazi se pri vrhu svih domaćih top-ljestvica za ovu godinu, a najveće priznanje dobili su krajem rujna kada su za pjesmu "Mirila" dobili Nagradu Milan Mladenović za najbolju pjesmu u regiji.

Uspješnu je godinu ovaj slavonskobrodsko-zagrebački trio odlučio zaključiti na poseban način. U petak 13. prosinca u zagrebačkom će klubu Pauk promovirati vinilno izdanje albuma "Prokletije II", a tim povodom smo popričali s Vedranom Živkovićem.

Promociju vinilnog izdanja albuma "Prokletije II" ste odlučili napraviti u Pauku, pomalo zaboravljenoj dvorani za koncerte ove vrste. Kako ste došli do ideje da ondje svirate i što nam posebno spremate što se zvuka tiče na tom koncertu?

- Prije svega smo htjeli iznenaditi sami sebe i napraviti nešto što neće biti samo još jedna promocija vinila. Pauk je nepravedno zapostavljen prostor koji je idealan za ovakav tip rock koncerta. Pothvat je izuzetno kompleksan jer se radi o kvadrofonskom zvučnom okruženju, ali su ovaj put s nama dokazane legende zanata Hrvoje Nikšić i Hrvoje Pelicarić za miks pultovima te Filip Pacak kao inženjer svjetla. Također, oko Pauka postoji emotivna priča cijele jedne generacije koja je ondje slušala neke od najboljih koncerata i onda je to samo u jednom trenu stalo. Htjeli smo ljudima vratiti tu emociju. Koncert u Pauku, u petak 13. prosinca, bit će zvučni i vizualni spektakl na kojem ćemo publici dati sve što imamo. Ovim koncertom zatvaramo još jednu fazu benda i otvaramo novu.

Nagrada u rujnu

U rujnu ste dobili Nagradu Milan Mladenović. Što se od tada promijenilo, je li vam ta nagrada pomogla i u kojem kontekstu?

- Naravno da je pomogla. Nagrada Milan Mladenović je jedna od rijetkih koje daju maksimalnu podršku laureatima. Dobije se financijska i medijska podrška i, ono što je najbitnije, dobivaju se koncerti. To je sve prilika da bend čuje publika koja nije u tom alternativnom balonu. Ukratko, Nagrada Milan Mladenović je zaista kompletna nagrada za razliku od nekih puno razvikanijih.

Dodjela nagrade Milan Mladenović

Ivo Ravlic /Cropix

Nemeček je jedan od bendova koji su u moderni zvuk ubacili elemente tradicije. Ti sviraš tamburu, a poigravate se, posebno na prvom dijelu trilogije, i tradicijskim motivima. Tko je bolje prihvatio vaš zvuk, tradicionalisti ili "moderni"?

- Dosadašnje iskustvo pokazalo nam je da naš zvuk privlači obje strane, ali na različite načine. Tradicionalisti nas često promatraju s oprezom jer tambura i tradicijski motivi dolaze u okruženju koje se razlikuje od onoga na što su oni navikli. Međutim, kada prepoznaju iskrenost u našem pristupu i način na koji reinterpretiramo i poštujemo baštinu, sav taj oprez pada u vodu. S druge strane, "moderni" slušatelji, koji su možda manje povezani s tradicijom, reagiraju na neke druge aspekte glazbe, pa im onda preko toga i tradicijski element postane blizak. Rekao bih da je najljepši dio to što uspijevamo pomiriti ta dva nepravedno razdvojena svijeta. Naša glazba nije isključiva, nego inkluzivna. Imamo zaista šaroliku publiku i na to smo najviše ponosni.

Puno koncerata

Imali ste dosta koncerata nakon drugog dijela "Prokletija", svirali puno i u inozemstvu. Koliko je teško doći do tih koncerata? Koliko su bendu važne sve te turneje?

- Nije teško, ali zahtijeva fokus i pametno planiranje kako bi to sve logistički i financijski bilo održivo. Turneje su posebno stanje uma. Ulaziš u rutinu koju jednostavno moraš prihvatiti: vožnja, istovaranje opreme, čekanje, sviranje, druženje, čekanje, spremanje opreme, spavanje i ujutro opet sve isto. A što se tiče važnosti, turneje su izuzetno bitne. Najdirektniji i najorganskiji način da gradiš svoju publiku su upravo koncerti. Šteta je što se po Hrvatskoj još uvijek ne može složiti neka ozbiljnija turneja koja bi uz veće gradove obuhvaćala i manja mjesta, a o nekoj regionalnoj turneji da i ne govorimo. Centralizacija zemlje po pitanju kulture je ogroman problem o kojem se tek nedavno počelo pričati, a i djelovati po tom pitanju.

Zašto ste se odlučili album objaviti i na vinilu?

- Prije svega, vinil nije samo medij za reprodukciju glazbe nego i umjetnički objekt. U današnjem digitalnom dobu, gdje se glazba svela na streaming, željeli smo isporučiti nešto opipljivo i trajno. Vinil nije samo nostalgični medij nego i način da se slušatelja pozove u sporiji i dublji proces slušanja, gotovo ritualni obred, gdje se glazbi pristupa s poštovanjem.

"Prokletije" su zamišljene kao trilogija. Jeste li počeli raditi na novom materijalu, postoje li već ideje i plan kada bi album mogao izaći?

- Još uvijek uživamo u promociji posljednjeg albuma. Novi materijal možete očekivati od 2026.