U relativno kratkom vremenu napokon smo dobili “novi val” kvalitetnih novih izvođača, ovaj put neo-folk i indie-rock kantautorica i kantautora poput Nine Romić, Olovnog plesa, Mika Male i Matije Habijaneca (The Marshmallow Notebooks), Luke Belanija, Izae, Lovely Quinces, Sare Renar, Svemira ( Zvonke Obajdin), Zvonimira Varge, Auguste, Erne Imamović, Ivane Picek, Mikija Solusa, Queen Of Sabe i drugih.
Prilično istaknuta na toj sceni je i mlada zagrebačka kantautorica Irena Žilić koja me se posebno dojmila kad sam je prvi put čuo i vidio uživo na “Začaranoj močvari” među desetak kantautorica koje je u jesen 2012. godine u jednoj večeri okupila Nina Romić.
Irenin zvonki, kristalno čisti glas u nježnim i osjećajnim skladbama na engleskom koje je izvela sama, uz akustičnu gitaru, odmah me osvojio. To je vokal u rangu čistoće glasova Nore Jones, Natalie Merchant, Marisse Nadler ili Laure Marling, a jako mi se dopalo i što je Irena te večeri u Močvari izgledala poput mlađe sestre Ryana Adamsa, Conora Obersta, Sama Beama ili Justina Vernona. Te sam večeri bio uvjeren da bi se oko nje u Americi, Velikoj Britaniji ili Skandinaviji jagmili neovisni izdavači pa i velike diskografske kuće, no uspjeti u Europi, kad dolaziš iz Hrvatske, avantura je s mnogo neizvjesnijim završetkom. Irena je već nastupala van Hrvatske i regije, a 4. listopada s Lovely Quinces i nekolicinom drugih hrvatskih izvođača predstavila se europskim promoterima, booking agentima, diskografima i medijima na Waves Vienna Festivalu u Beču, no odjeke tog nastupa tek ćemo vidjeti.
Ono što sada možemo čuti, godinu i pol dana nakon objave minimalstičkog EP-a “Days Of Innocence” je Irenin ambicozniji debi album “Travelling”, istodobno objavljen na bandcampu, iTunesu, Spotifyju i drugim servisima dostupnim svim glazbenicima svijeta. Naravno, pitanje je tko u toj zastrašujućoj ponudi glazbe iz svih era i s raznih krajeva svijeta zapaziti Irenu iako je posrijedi introspektivno putovanje jedne emotivne kantautorice koja se lako može uklopiti u kantautorski svijet američkog Juga ili neo-folk scenu Londona 21. stoljeća.
Dilema je i koliko će joj ta univerzalnost odmoći u domovini čija je široka publika i uglavnom nezainteresirana za “tihi obrt” kantautorica poput Irene Žilić koje, povrh svega, pjevaju na negleskom jeziku. Dakle, Irena je eventualno nadomak šanse da napravi nešto u svijetu, ali i da propadne u procijep nerazumijevanja na domaćem terenu.
No, ni Irenu ni vas to ne bi trebalo obeshrabriti jer “Travelling” je lijep, cjelovit, ukusan, sjetan i autorski elegantan album kakvi se domaćoj glazbenoj sceni ne događaju često. Akustična gitara, pratnja violine, tihe udaraljke, malo nježnog basa i skladni prateći vokali meka su prostirka za Irenin prekrasan glas. Pokoja ritmičnija skladba, poput “Scars” na tragu Florence And The Machine i alt-countryja “Whatever Feels Right”, ne bi bila na odmet, ali “Travelling”, čija je koncertna promocija zakazana za 24. listopada u Tvornici, sadrži dostatan niz finesa koje se ne otkrivaju “na prvu loptu” nego kroz pomnije preslušavanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....