RADE ŠERBEDŽIJA

‘Ne okreći se, sine‘: Stare i nove pjesme koje nakon razornog potresa poprimaju novo značenje

Rade Šerbedžija
 Goran Sebelic/Cropix
I bez tog nesretnog poklapanja, ovo je dirljiv album slavnog glumca koji posvećuje sve više pažnje pjevačkoj karijeri

Koji dan uoči Božića objavu novog albuma "Ne okreći se, sine" Rade Šerbedžija popratio je izjavom: "Pjevam pjesme nove i stare, pjesme moje i pjesme mojih prijatelja, sve su to pjesme o ljubavi. Pune boli i čežnje, strepnje i nade, kao i čitav ovaj naš život, a život nije što i polje preći. To je i poruka ovima koji dolaze poslije nas, da tu stazu koju moraju prijeći pređu na svoj način. I zato, ne okreći se sine".

Gelin aranžman

A onda je prokleti usud htio da grune razoran potres i da Banija ili Banovina, kako vam drago, nakon godina ekonomskog i socijalnog propadanja, propadne do kraja, ne samo metaforički nego i fizički. Pa su tako i Radine riječi i Husovi stihovi "Kasna jesen dolazi, brzo, k’o što samo vrijeme brzo prolazi/I neka tuga pritisne, sav se stisnem u sebe" zadobile drugačije značenje. Nije to samo neki osobni weltschmerz kakvom je Hus inače često sklon nego nema valjda čovjeka u Hrvatskoj koji se ne osjeća tako; kad vidi svu tu patnju, bol, siromaštvo i bijedu. Ali i sramotu jer i ovaj je potres skinuo mnoge maske.

Neki sličan utisak čovjek stječe i kad naleti na Rundekovu "Na nešto me sjeća taj grad" u kojoj je svojedobno pjevao i Arsen, premijerno objavljenu sredinom 80-ih na Radinom albumu "Mnoge smo i mnogo voljeli". Kao da je napisana dan nakon potresa koji je Petrinju sravnio sa zemljom, a sada nam i stihovi "Sam prolaziš sad/Kroz grad za tebe pust/Sva nadanja da se vrate sni/Što su nekad živjeli tu/Ostavljaš sad" iz nove verzije stare Mlinarčeve pjesme "Grad" zvuče kao što nikada nisu zvučali. Ili jesu, pa smo zaboravili, ali sad su nas ovi potresi na to ponovo podsjetili. A što reći i na "Svijet se u meni drobi/Rasute kruže sjene/Umor mi slama žile/Budi mi jači, sine" iz naslovne, arsenovske "Ne okreći se, sine".

Ništa, osim da je usud htio da novi Radin album, umjesto šetnje boljom prošlosti, ispadne zamalo poput novinske reportaže s netom razrušene Banije ili Banovine, kako vam drago. I postaviti pitanje ima li se za čime okrenuti ičiji sin naroda čija je zadivljujuća humanost u totalnoj disproporciji s predugom nefunkcionalnošću ove države.

No i bez tog nesretnog poklapanja, "Ne okreći se, sine" dirljiv je album jednog glumca koji je odavno pokrenuo i pjevačku karijeru da bi joj posljednjih desetak godina posvećivao sve više pažnje i uza sve jače suradnike. Tako pored spomenutih pjesama valja izdvojiti i krasnu obradu Arsenove "Otkako si otišla" u kojoj Radi krasno pomažu Gabi za mikrofonom i Matija za klavirom. Često se Rade odužuje Arsenu kao svom glazbenom učitelju, no ovo je vraćanje duga možda i najljepše dosad, baš kao što je u Mišinom hitu "Ostala si uvijek ista" (Đ. Novković – Ž. Sabol), zahvaljujući i melankoličnom Gelinom aranžmanu, Rade dosegnuo još veću dubinu.

Sugestivni glas

Prilično je znakovito i koliko se dobro Rade sa svojim sugestivnim glasom snašao u Husovim "Eto, pjesma" i "Kasna jesen dolazi" te u Urbanovoj "Govorila je tako tiho, tiho, tiho", odnosno koliko su i Hus i Urban pogodili Radin senzibilitet kojim je uz plejadu cijenjenih glazbenika, aranžera i autora, uključivši Miroslava Tadića, Marija Igreca, Elvisa Stanića, Garu Tavitijana i druge pomirio svoja šansonijerska, starogradska i etno-pop stremljenja. Grad, ma koje da mu je ime i ma u kojem stanju bio, ovdje je ipak ostao kao pozornica za jednog velikog umjetnika koji teške životne teme i dileme čini podnošljivijima, ali i za čovjeka koji se "neće mijenjati" i koji se ne zna "s mržnjom družiti". Čak ni kad su "dani loši, blijedo sivi", svedeni na "gorak okus" i "očaj živi".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. prosinac 2024 17:44