Iz obiteljskih razloga nisam 12. kolovoza ovog odvratnog ljeta bio na koncertu dablinske grupe Fontaines D.C. u ljubljanskom Kinu Šiška, no to i nema veze s valorizacijom njihova novog, četvrtog albuma "Romance". Uostalom, važnije je bilo prisustvovati njihovu prvom koncertu na INmusicu 2019. godine, kad su nastupom na Hidden Stageu oduševili. Dva mjeseca ranije bili su objavili debi album "Dogrel", a na INmusicu potvrdili da ih je 2019. bilo bitno gledati i slušati uživo kao što je moglo biti i na koncertima Curea, Joy Divisiona, Falla, Public Image Ltd.-a i Gang Of Foura nakon njihovih prvih albuma s konca sedamdesetih. Mladi pjesnik i frontmen Grian Chatten bio je nervozan kao Ian Curtis, nadrkan kao Mark E. Smith, bijesan kao John Lydon, potišten kao Robert Smith i napet kao Jon King, ali Fontaines D.C. nisu kopirali uzore iz 1979. godine, nego su četiri desetljeća poslije vlastiti post-punk učinili originalnim, modernim i progresivnim.
Na INmusicu 2022., nakon albuma "A Hero‘s Death" (2020.), na kojem su majstorski uhvatili pandemijski zeitgeist, i "Skinty Fia" (2022.), na kojem su se bavili Irskom i migracijskim temama, Fontaines D.C. su se na World Stageu ukazali kao najpotentniji irski sastav. Bili su smireniji i zreliji te su potvrdili da iz albuma u album napreduju, rastu i bivaju raznolikiji. Ako su na "A Hero‘s Death" pandemijsku izolaciju učinili osobnom pričom, na "Skinty Fia" su svoj odlazak iz Dublina u London učinili univerzalnom temom. Na oba albuma prevladavala je depresija, no unatoč tome Fontaines D.C. su lako našli put do vrhova top-ljestvica, ne samo u Irskoj, nametnuvši se kao najvažniji alter-rock sastav ove dekade. Doduše, status U2 neće dosegnuti jer im za to nedostaje himničnost, ali zacijelo bi mogli postati jedan od najpopularnijih irskih sastava svih vremena, naročito nakon albuma kakav je "Romance".
Naime, "Romance" je glazbeno drugačije ustrojen od prethodnih albuma Fontaines D.C.-ja, moglo bi se reći onoliko drugačije koliko je to predstavljala tranzicija Curea iz gothic-rock u alter-pop sastav, mijena Depeche Modea iz electro-pop u stadionski alter-rock bend, ili u generacijski bend kakav su The Smiths postali nakon albuma "The Queen Is Dead". Sve su to, dakako, drugačije situacije u karijeri spomenutih, kao i situacija benda R.E.M. nakon albuma "Document", Arctic Monkeysa nakon albuma "AM" ili Arcade Firea nakon albuma "The Suburbs", no poanta je slična. Prije albuma "Romance" Fontaines D.C. su bili jak bend za publiku sklonu post-punku i alter-rocku. To će i ostati, ali nakon albuma "Romance" Fontaines D.C. imaju šansu nametnuti se i dijelu pop publike. Tome doprinosi i produkcija Jamesa Forda iz Simian Mobile Disca te odlazak s dobre diskografske kuće Partisan Records na moćniji XL Recordings. Ukratko, Fontaines D.C. se iz jednog od najinteresantnijih post-punk i alter-rock sastava ove dekade možda promiču u jedan od moguće najvažnijih i najpopularnijih (alter) rock i (alter) pop sastava današnjice. Ne kažem da će tako biti, ali "Romance" je album koji bi, za razliku od prethodnih studijskih izdanja Fontaines D.C.-ja, mogao biti interesantan svima koji su se u životu zakačili za bendove The Cure, The Smiths, R.E.M., New Order, Depeche Mode, Arctic Monkeys...
Nešto strasti, nešto čemera
Već naziv albuma "Romance", naslovnica ovitka, pa i novi imidž članova Fontaines D.C.-ja sugeriraju takvu mijenu i nakanu da zaigraju na bitno širem glazbenom terenu, odnosno pred većim auditorijem. Nadalje, melodije su izraženije i prezentnije, a orkestracije elegantnije i raznovrsnije. "Romance" je prije svega (alter) pop album, a potom sve ono što je nekoć ležalo, a što i danas leži u srži Fontaines D.C.-ja. No prije nego što podviknete da su se prodali ili im zamjerite nešto slično, valja reći da (moj) dojam nije takav. Naprotiv, mislim da su Fontaines D.C. snimili sjajan album kojim nisu izgubili svoju bit, a jesu dobili na nečemu što se dosad tek naslućivalo. A to je da mogu zakopati i (alter) pop hit. Win-win situacija, reklo bi se, jer Fontaines D.C. pametno šire svoj teritorij a da time ne gube svoju dušu ili je prodaju vragu komercijalizacije. Loših ustupaka ovdje nema, no ima izvanrednih poteza koji ukazuju da bi Fontaines D.C. na svoj način mogli igrati igru kakvu su igrali Blur nakon albuma "Parklife", odnosno Radiohead nakon albuma "The Bends".
Da sve ne bude prejednostavno i preočito, "Romance" je album na kojem ćete čuti i odjeke Deftonesa i Pixiesa, ali i album na kojem unatoč nešto više optimizma Grian Chatten, koji je objavio i jako dobar solo album "Chaos For The Fly" (2023.), ne prodaje neku sladunjavu ljubavnu priču. Ima ovdje i sivila, i depresije, i tjeskobe, i napetosti jer tako to ide u ljubavi. Malo gore, malo dolje. Nešto strasti, nešto čemera. Puno ushita, puno muke. Smirenje i kaos. Euforija i razočaranje. Sve u isti mah. I kao osobna priča u životu i kao univerzalna tema u sluđenom svijetu. Baš kao što pop melodije ovdje bivaju iznesene mekšim orkestracijama, ali nagrizene i nazubljenim i naoštrenim instrumentima. Neke od pjesama najuputnije je slušati u mraku vlastite sobe, a neke druge u klubovima, arenama i na livadama velikih open-air festivala, a takvi albumi s vremenom se pretvaraju u bitne, (masovno) prihvaćene i one koje ćemo pamtiti. "Romance" će postati antologijski, a koliko će Fontaines D.C. njime profitirati više je u domeni (sluđenog) duha vremena, (porazne) konstelacije popularne glazbe i (ne)ukusa masovne publike nego u domeni neupitne kvalitete i dojmljivosti ovog albuma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....