Ne slušam takvu glazbu, ali Skrillex me fascinirao s time koliko toga je uspio ubaciti u album od 45 minuta

Skrillex, pravim imenom Sonny John Moore, u vrlo kratkom roku je od pjevača post-hardcore punk benda From First To Last postao jedan od underground lidera američke elektronske glazbe, a onda i Grammyjem nagrađena zvijezda EDM-a, jako traženi i superplaćeni remikser i producent čija lista klijenata uključuje Lady Gagu, Justina Biebera, Beyonce, Camillu Cabello, Eda Sheerana i The Weeknd. Unatoč takvom zaokretu u karijeri, malo tko ima osjećaj da se Skrillex "prodao". Ako ćemo pravo, interesantniji je kao Skrillex nego što je to bio kao pjevač benda From First To Last i u tom smislu njegova je karijera donekle nalik i onoj Mobyja, Beastie Boysa ili Fatboy Slima koji su prije nego što su postali magovi elektronske glazbe imali bitno drukčije glazbene putanje. Skrillex je izrastao pod utjecajem Aphex Twina, no prije desetak godina uspio je takvu minimal-techno avangardu prometnuti u zarazne plesne hitove za arene.

Obično ne slušam takvu glazbu, ali Skrillex fascinira time koliko ideja uspije ubaciti u petnaestak skladbi ukupnog trajanja 45 minuta, i to s ovećim brojem gostiju, među kojima su najzvučnija imena Missy Elliott i Four Tet. Ipak, njegov novi album, a narednog dana izbacio je još jedan, slično ustrojen album pod nazivom "Don‘t Get Too Close", donekle pati od okušavanja u ovećem broju stilova elektronske plesne glazbe, pri čemu je jasno da čak ni Skrillex ne može izvući bog zna što iz autotjuniziranog trapa. Potencijalni izlog što finih, što jeftinih "slatkiša" za nove i stare Skrillexove slavne "mušterije".