Pomalo je nespretno reći da je Mary May, pravim imenom Marija Butirić, "najbolje čuvana tajna" hrvatske glazbene scene jer je s debijem "Things You Can‘t Put Your Finger On" (2018, Mudri brk) bila nominirana za Porin u kategoriji Najboljeg albuma alternativne glazbe, nastupala u krcatom Vintageu te kao support izvođač na koncertima Courtney Barnett u Zagrebu i Anne Calvi u Rijeci, pobirala hvalospjeve kritike, snimala pjesme s grupama Mayales ("Montreal") i M.O.R.T. ("Igračke"), davala intervjue mainstream medijima. Surađivala je i s Antom Perkovićem, a i njen sastav tvore ugledni glazbenici; jazz bubnjar Borko Rupena, gitarist Luka Čapetu i basist Jakša Perković te saksofonist Marin Živković. Ipak, većina Hrvata nema pojma tko je Mary May, pa time ona pripada sjajnoj, ali "zatajenoj hrvatskoj glazbenoj" sceni (koju čine izvođači čiji su stihovi ispisani i otpjevani na engleskom jeziku). Doduše, dojam je ovog kritičara, kojeg je na njegovu sramotu debi Mary May nekako promašio, da ta psihologinja iz Splita, a koja odnedavno živi u Istri, ne bi bila bitno popularnija ni da pjeva na hrvatskom (jer priroda njene glazbe je takva da ni u tom slučaju ne bi bila prema ukusu masovne publike).
Konkretno, vjerojatno bi i sa stihovima na hrvatskom bila kantautorica za sladokusce i negdje oko komercijalnih dosega Tamare Obrovac i Nine Romić, koje ne navodim slučajno, jer Mary May ima dodirnih točaka s objema. Kada bismo ono što stvara prebacili u inozemni kontekst, moglo bi se reći da je posrijedi kantautorica koja pjesmama i glazbom drži ekvidistancu između Joni Mitchell iz ranih 70-ih i PJ Harvey iz recentnije faze njene karijere, a bojom glasa i sklonošću "iščašenijoj" americani, mogla bi biti i bijelom rođakinjom crnoputih kantautorica Rhiannon Giddens i Allison Russell. Bitno je da i u lokalnim i globalnim okvirima Mary May predstavlja kvalitetu i donosi pjesme koje čovjeku ježe kožu. Počevši od "Softest Tune" s kojom je stupila na scenu, preko "Black Porsche" i "What A Day" s debi albuma "Things You Can‘t Put A Finger On", a koje su imale dodirnih točaka i Ninom Simone i Nickom Caveom, pa do dubokih, promišljenih i životnih pjesama s drugog albuma "Now Tell Me How You Break".
Malo je reći da je Mary - sopranom čas krhka i nježna, čas olujna i gromoglasna - išta drugo nego dramatična, kao da svaku svoju skladbu čupa iz duše pa oštrim perom piše po vlastitoj koži. Po tome je i poput sestre J.R. Augusta, a zamjetne su i glazbene sličnosti između njih dvoje, kao i to da se fascinantno snalaze i pronalaze u raznim glazbenim žanrovima u rasponu od bluesa i soula, preko rocka i folka do jazza. Na neki način oboje su ono što u Americi nazivaju "starim dušama". Vjerojatno bi bili važni i veliki umjetnici u Americi, ali ni tamo ne nužno tržišno uspješniji, osim što je u tako velikoj državi lakše živjeti od glazbe nego u maloj Hrvatskoj. Iskreno me zanima i što bi PJ Harvey rekla na Maryne pjesme, poput "The Bad", koja počinje tiho, a završava delirijski glasno ili "The Dress Your Mother Wore To War", nalik nekoj skladbi sastava Morphine, ali s hendrixovskom električnom gitarom i psihodeličnim jazz-rock krešendom. "The Other" započinje kao skladba The Doorsa da bi i ona, zahvaljujući Marynom sastavu, završila u posve drugačijem miljeu, gotovo pa u afrobeatu.
Podsjetili su me dojmovi s prva dva albuma Mary May i na avanture kakve je sredinom 70-ih poduzimala Josipa Lisac, no dok je ta dama jedno od naših nacionalnih blaga, Mary May zasad je ipak "dark horse" hrvatske glazbene scene, premda ne bi trebalo biti tako, nego bi ju se češće trebalo čuti na radiju. Primjerice, "Howling To The Moon" mogla bi biti prema ukusu i onima koji vole Kate Bush, ali izmaknutu iz njezina konteksta i više u dosluhu s Memphisom 60-ih nego s Londonom 80-ih. Stoga, uronite u mističan i začudan svijet ove unikatne kantautorice, koja kaže da "u pjevanju nema ničeg gracioznog", nego da je to "oranje, kopanje, povezivanje nutrine s nečim višim i uzvišenijim, unutrašnji film koji se na koncu daje van". Točno, nutrina Marijine duše morala je biti izbačena van kako bi njena vlasnica imala mira do nove takve potrebe.