One pjevaju o tome kako razmišljaju o estetskim operacijama ili o glazbi kao bijegu od glupog posla... sve s puno ironije

Prije dva tjedna upozorio sam vas na novi engleski ženski pop sastav The Last Dinner Party i njihov efektan debi album “Prelude To Ecstasy”, a valja podsjetiti i na također novije britanske ženske indie-rock i post-punk sastave poput Wet Leg, Goat Girl i Los Bitchos. Vjerojatno ih ima još jer neki su mi vjerojatno promakli ispod radara, no ne i Lime Garden iz Brightona u kojem živi jedna moja bivša ljubav. Ima još takvih sastava po Americi, Australiji i Europi, no dok iza The Last Dinner Party stoji moći Island Records i nagrada BBC Sound Of 2024, Lime Garden imaju manje šanse za veliki uspjeh. Ne i neostvarive, poučio nas je duo Wet Leg s otoka Wight. Pop svijet neće se promijeniti zbog Lime Gardena, ali ugodno slušati djevojke koje zvuče poput The Breedersa iz Amerike i Hindsa iz Španjolske koje smo gledali i slušali uživo na INmusicu 2022. Povremeno za uho ugrize auto-tuning, no kako veli kolega Zoran Stajčić, to je karakteristika današnje pop glazbe kojoj barem rubno pripadaju Lime Garden. Kvaka je u tome što Lime Garden pop materiji pristupaju ironično, kad pjevaju da razmišljaju o estetskim operacijama ili o pop glazbi kao bijegu od nekog glupog posla kojeg ne žele raditi radi egzistencije, ali akustična odjavna balada “looking” je pravi “killer”.