Ovaj album nalik je intimnim dnevničkim zapisima, koji potvrđuju Zvonkin odmak od u nas prevladavajućeg glazbenog stihoklepstva

Zvonka Obajdin, nekoć matematičarka po profesiji, jedna je od predvodnica vala kantautorica koji je prije petnaestak godina počeo plaviti hrvatsku glazbenu scenu. Iza nje je osam albuma u raznim formacijama, uključivši Svemir i Sjeverozapad, a članica je i grupe Rebel Star. "Lisica" joj je najnoviji album, sada pod imenom trija Libertybell, a nalik je na intimne dnevničke zapise. Nije se Zvonka ni ranije sramila čeprkati po svojoj nutrini, no sad je u hrpici ispovjednih pjesama - snimljenih u produkciji Dražena Gavrilovića uz Lanu Filipin (bas) i Ernesta Džananovića (bubnjevi) te nekolicinu gostiju - zašla najdublje u tu nutrinu. Zvonka se pak uhvatila gitare, kao i inače, klavira, ali i sintesajzera, što je novum u njezinu stvaranju. "Tko je ikad bio nevin" ujedno je prva pjesma koju je stvorila uz sintesajzer i zbog koje je osjetila, da tako kažem, novi prostor slobode.

I baš ga fino koristi, pri čemu u njezinom, premda dubljem glasu ponovo čujem bliskost s glasom Carle Torgerson iz Walkaboutsa koji su također u postavi imali sintesajzer. Stilski je "Lisica" uhu ugodan, solidno skladan, instrumentalno topao i organski hibrid americane, šansone, folk-rocka i psych-popa. Tematski, posrijedi su "izolacija, odvojenost i samoća" koje Zvonka katkad želi, katkad treba, a katkad od njih bježi u društveni život (često se srećemo po koncertima) i u bliskost s drugom osobom (ne sa mnom, da ne biste krivo shvatili), no pitajući se i gdje je u tom kovitlacu "točka u kojoj sam ja", kako pojašnjava u press-materijalu. Naslovi pjesama "Dopplerov efekt", "Tako se prelazi pustinja" i "Snježna kraljica na parkingu King Crossa", a i stihovi, potvrđuju Zvonkin odmak od u nas prevladavajućeg glazbenog stihoklepstva.

LIBERTYBELL

Lisica

Mast produkcija

žanr: rock

ocjena: 3 i pol